Domovina nije samo zemlja

Domovina nije samo zemlja

Izađi i bori se

Promatram ptice. One jutrom svejedno cvrkuću. Raduju se danu, suncu, životu. To je prirodni životni mehanizam. Sva nesvjesna stvorenja u svemiru nepogrešivo slijede uređene prirodne Zakone. Samo su čovjeku iz ljubavi dane svijest, savjest i sloboda, ali je, zlorabeći ih, od Adama do danas zbog svojih slabosti uglavnom neposlušan Zakonu. Stoga nije niti čudo što strepimo za tešku svakodnevicu u očekivanju propasti ove jadne postmoderne civilizacije na kakvu smo navikli ne videći jasnu činjenicu da je čudesan Netko doista prisutan u svim našim stvarnostima: materijalnim i duhovnim.

Bojimo se osvrnuti i pogledati u svoju prošlost. Ne da bi otvarali stare rane, već da bi, paradoksalno, saznali vlastitu budućnost. Jer sve je već viđeno, u kolektivnoj svijesti ljudi, sve smo ovo već proživjeli; potrese, ratove, pandemije, potope… Treba se probuditi iz sna i suočiti se s našim najdubljim strahovima da bismo znali gdje smo, iz čije smo ruke izašli i kamo to idemo.

Opet nas Domovina treba. Svaki je dan za izaći boriti se. Boriti se za čvrstu vjeru u živog Stvoritelja. I sve će biti dobro.

Veliki mali ljudi

Sve što smo dobro i veliko napravili kroz povijest, učinili smo to zajedno. Rascjepkani pod tuđinskim vlastima preživjeli smo srednjovjekovne „ostatke ostataka“ zahvaljujući jednoj presudnoj poveznici: katoličkoj vjeri u živoga Boga! Ovaj mali narod ima velike i sjajne ljude. Ne vidimo ih u lažljivim medijima, ali ih vidimo svuda oko nas u žilavoj stvarnosti. Ovo nas vrijeme po njima, možda više no ikada, poziva na borbu za čovjeka, za čovječnost i čitanje znakova vremena.

Ne samo da je Isus Krist umro na križu za svakoga od nas i da je njegova smrt imala smisla, već upravo On svojim Uskrsnućem obeskrijepi smrt i umiranju daje konačni smisao (Usp. 1. Kor 15,26-27). Smrt dakle nije konačni svršetak života nego tek njegova transformacija u nešto što „…oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo…“ (Usp. 1. Kor 2,9). Stoga se možemo radovati i ne očajavati. Možemo kročiti hrabro naprijed i ne zdvajati nad usputnim teškoćama kojih, dakako nismo lišeni zbog vjere u Jedinog, već ih vjerom nadilazimo pomilovani Nebeskom Milošću.

Prisjećajući se ratnih vremena, a tako i gledajući potresne slike iz potresom oštećenog glavnog grada i Banovine, opožarene Dalmacije, kao i ostalih katastrofa, izobilno se radujemo požrtvovnosti naših malih, a tako velikih ljudi. Oni, odričući se sebe samih u korist čovjeka u pogibli, proslavljaju pobjedu Života nad smrću savjesti koja nam se prisilno nameće.

Hvala vam, branitelji!

Domovina nije samo zemlja, planina i more. Domovina nije samo šuma, travnjak niti kuća. Domovina nije ni samo čovjek. Domovina je sve to i još mnogo više.

Domovina su izmučena i slavna pokoljenja. Domovina su i pređi koji iskrvariše za se i svoje da bi nam sačuvali i predali poklad vjere i obiteljsko ognjište. Domovina je i ljubav, i topla sunčana radost koja topi ledeno srce. I usnula milina bisera dječjih očiju. I zagrljaj Oca i Majke. I osmijeh ratara. Pjesma težaka. Trud radnika. Strpljenje učitelja. Hrabrost junaka.

Domovina je sljubljenost Stvoritelja i čovjeka, djelo stvaranja koje nigda ne prestaje. Domovina su zemaljska i Nebeska stvarnost povezane ljubavlju Gospodnjom.

Kad se večernji zvon razlije ravnicom i suton potamni lice dana, ne boj se. Ne sumnjaj da to na nebu trepere ognjem iskovani mačevi u rukama anđela branitelja. Čuvaju Domovinu, ovaj dragi predokus Neba na zemlji u kojeg nas je Gospodin s razlogom postavio.

Svima koji su svoje živote i zdravlje stavili u službu nade i savjesti roda hrvatskoga te izvezli časni zlatovez slobode, reći najveće “hvala“ možda nije dovoljno. Ipak, hvala! Hvala što je hrvatski čovjek na hrvatskoj zemlji slobodan i može, teškoćama usprkos, biti svoj na svome. Hvala što svojim trudom može izgrađivati svoju, a ne zemlju tuđinaca. Hvala što može pokopati kosti roditeljske u grobnice predaka. Što djeca mogu upijati materinji glas i upoznavati bogatstvo života na djedovini…

Izazov misli o životu i smrti u Domovini postaje ljepši bez suvišnih pitanja dok osluškujemo Glas iz srca. Neka naše molitve danas i svaki dan budu za naše branitelje, ali i naše protivnike. Za pobjednike, ali i poražene. Jer tek opraštanje i pomirba vode, kroz zdravlje pojedinaca, k miru na zemlji i napretku svijeta u kojem živimo.

Kroz prostor i vrijeme u kojima, nakon svih oluja, u tišini sućuti prema svakom čovjeku nalazimo sasvim novi smisao.


Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Niels BosmanUnsplash

Print Friendly, PDF & Email
Krešimir Stjepan Pećar

Sin / brat / suprug / otac / prijatelj / služitelj...biće u Bitku. Inženjer po struci, pjesnik u duši. Živi i radi u Osijeku. Objavio četiri nečitane zbirke pjesama u sklopu davnog humanitarnog projekta i gotovo dva tuceta nerazumljivih stručnih radova.Tragatelj za zrncima Istine. Od kada ga je Gospodin snažno privukao u svoj zagrljaj, pronalazi tragove svjetlosti, entuzijazam u crnini noći, sretan dan, pozitivan stav, vedar osmijeh i radosnu nadu.