Dopusti svojim slabostima da postanu prilika za posvećenje

slabostima

Često imam priliku slušati svjedočanstva bračnih parova koji žive brak u troje – s Bogom. Njihova iskustva me hrabre i pružaju nadu da ću nekada i sama slično živjeti. Slušajući ih tako godinama, primijetila sam da bih sva ta svjedočanstva mogla podijeliti u dvije skupine – neki se parovi usmjeravaju samo na lijepe trenutke Božje slave u njihovom braku, drugi se trude pričati o slabostima, podijeliti i one manje savršene trenutke.

Zbog jednih se zaljubiš u brak, zbog drugih ne odustaješ od braka

Ovi prvi pomažu nam da se zaljubimo u brak, da svladamo eventualne strahove i odvažimo se. Ovi drugi pomažu nam da ne odustanemo kada postane teško. Smatram da je potrebno čuti oba tipa svjedočanstva. Ako bismo slušali samo o divnim trenutcima, vrlo brzo ulaskom u brak bismo primijetili da nije sve baš med i mlijeko. No, ako bismo slušali samo o slabostima koje ispoljavaju u braku i prihvaćali ih kao nešto normalno (što i je tako), postoji opasnost upadanja u zamku opravdavanja vlastitih slabosti, umjesto da ih zgrabimo kao priliku za rast. Postoji opasnost mirenja s osrednjim, a stvoreni smo za izvrsno. Ne, nećeš postići savršen brak niti ćeš za života uopće postići savršenstvo. Ipak, to nije razlog da pozoveš Boga u svoju slabost i uz Njegovu pomoć je kreneš lomiti.

Sjećam se da sam, prije pet godina bila u posjeti jednom tek vjenčanom paru i kao jednu super stvar u braku novopečeni muž je naveo: „Ja znam da se mogu izvikati na nju, a ona će me i dalje voljeti.“.  Stvarno je lijepo imati toliku sigurnost. Ipak, to nije razlog da odustaneš od brušenja svojih vještina komunikacije,  upravljanja svojom impulzivnošću i slično. Upravo suprotno! Iz ljubavi prema drugome trudit ćeš se biti sve bolji iz dana u dan. To je ono što mene najviše zadivi kod svakog svjedočanstva – ljubav koju imaju jedno za drugo i plodovi rada na sebi zbog kojih brak iz godine u godinu postaje sve bolji.

Patnja je neupitna – tvoj odgovor na nju je pravo pitanje

To poboljšanje podrazumijeva i patnju – fr. Mike Schmitz u jednom od svojih videa je rekao da uopće nije upitno hoćemo li u životu prolaziti trenutke patnje. Jedino pitanje koje se postavlja je kako ćemo se prema toj patnji postaviti. Patnja nas oblikuje. Bez nje bi nam život prošao, a mi bismo ostali nepromijenjeni. Isti komad grafita koji smo bili na početku, a mogli smo zablistati dijamantnim sjajem.

Patnja je i samo suočavanje sa svojim slabostima. Teško je priznati si ih. Teško je voljeti se kada ih priznaš. Nisu pozvani na rad na svojim slabostima samo oni koji su u braku. Rad na slabostima rad je na vlastitom posvećenju – a na svetost smo svi pozvani. Radosna je vijest da ćeš radom na svojim slabostima već sada napredovati i do trenutka kada budeš stupila u brak. Svejedno ćeš se u braku nastaviti boriti s drugim slabostima, ali steći ćeš kondiciju. Neke ćeš bitke unaprijed pobijediti. U druge ćeš kretati sigurnija jer znaš što si sve do sada uz Božju pomoć pobijedila.

Nisi stvorena za osrednjost. Za udobnost. Stvorena si za rast. Za borbu. Za svetost. Ne pristaj na opravdavanje svojih slabosti, niti na zavaravanja da ćeš postići savršenstvo. Pleši po žici između te dvije krajnosti držeći Boga čvrsto za ruku. Tako ćeš biti sigurna i onda kada počneš gubiti ravnotežu i pomisliš da ćeš pasti.

 


Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Pexels

Lea Potočar
Lea Potočar

Mlada je psihologinja s diplomom Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.