Čitanja:
Izl 16,2–4.12–15
Ps 78,3–4.23–25.54
Ef 4,17.20–24
Iv 6,24–35
Biti Isusov učenik znači cijeli život provesti u putovanju izlaska iz ropstva grijeha i smrti kako bismo zakoračili u svetost istine Siona, obećane zemlje vječnoga života.
Put može biti trnovit, težak. Kada je takav, i mi kukamo poput Izraelaca u današnjem prvom čitanju.
Dopustimo Bogu da nam pročisti nakane srca i usmjeri putove
Teškoće bismo trebali shvaćati kao priliku da uvidimo što se zaista nalazi u našim srcima, kao poziv Božji da se uzdamo više u Njega i da mu dopustimo da nam pročisti nakane srca, razloge vjerovanja (Pnz 8,2–3).
Kako kaže sveti Pavao u današnjoj poslanici: potrebno je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Isus u današnjem evanđelju poručuje mnoštvu da ga slijede iz krivig razloga. Slijede ga jer ih hrani. Poput Izraelaca, koji su rado slijedili Jahvu dok su bili siti.
Hrana za kojom trebamo čeznuti je Isus sam
Hrana je najočitiji znak od svih – jer je ona osnovna ljudska potreba. Trebamo kruh Naš svagdašnji da bismo živjeli. Ali ne možemo živjeti samo o kruhu. Potreban nam je kruh vječnoga života koji čuva one koji vjeruju da ostanu u Isusu Kristu (Mudr 16,20.26).
Mana u divljini, kruh kojega je Isus umnožio i nahranio mnoštvo, sve su to znaci Božje Providnosti – podsjetnici da se trebamo uzdati u Njega, da će nam providjeti.
Ovi znaci svoje ispunjenje nalaze u Euharistiji, obilnom kruhu nebeskom kojeg spominjemo u današnjem psalmu.
To je hrana koju nam Bog daje. To je istinski kruh za kojim bismo trebali čeznuti. Prečesto ne tražimo taj kruh. Umjesto toga tražimo prolazno, tražimo ispunjenje svakodnevnih želja i strahova. U svojoj slabosti mislimo da nam je samo to potrebno.
Moramo više vjerovati Gospodinu. Ako tražimo najprije Kraljevstvo i pravdu Njegovu, zasita će nam sve biti nadodano (Mt 6,33).
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo