Čitanja:
2 Kr 4,42–44
Ps 145,10-11.15-18
Ef 4,1–6
Iv 6,1–15
Današnja liturgija donosi starozavjetni navještaj Mesije, odnosno otkriva Isusa kao obećanog kralja i otkupitelja, Boga koji dolazi pobrinuti se za svoj izabrani narod.
Primijetite poveznicu današnjeg evanđelja i prvog čitanja. I Elizej i Isus susreću se sa situacijom mnoštva gladnih ljudi, a malo kruha. U oba izvještaja čujemo jednake riječi kako će biti nemoguće time nahraniti mnoštvo. U oba izvještaja također svi jedu, nasite se i nakupi se preostale hrane.
Priča proroka Elizeja zagledana je u Mojsija, proroka koji je nahranio Božji narod u divljini (vidi Izl 16). Mojsije je prorokovao da će Bog poslati proroka poput njega (vidi Pnz 18,15–19). Mnoštvo u današnjem evanđelju, svjedočeći čudu, prepoznaje Isusa kao tog proroka.
Isus je Gospodin – daje svoje Tijelo kao hranu za mnoge
Evanđelje nam danas ponovno pokazuje da je Isus Gospodin, Dobri Pastir, onaj koji odvodi svoj narod na zelene pašnjake i prostire pred njima bogatu trpezu (vidi Ps 23,1.5).
To što je mnoštvo čudesno nahranjeno znak je da je Bog vjeran svojim obećanjima, kao što govori današnji psalam: Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Bog sve daje u pravo vrijeme (vidi Ps 81,17).
Isus nas usmjerava na vrhunac hranjenja gladnih – na euharistiju. Isto čini i na Posljednjoj večeri – uzima kruh, blagoslivlja ga, zahvali i podijeli učenicima (vidi Mt 26,26). Primijetite i da u današnjem evanđelju preostaje 12 ulomaka, po jedan za svakog apostola.
Ovo su znakovi koji nas upućuju na euharistiju – po kojoj Crkva utemeljena na vjeri i nauku apostola nastavlja hraniti mnoštvo živim kruhom Tijela Kristova.
Po euharistiji bivamo pridruženi Tijelu Kristovom, postajemo jedno tijelo i jedan duh, kako kaže današnje evanđelje. Živimo, dakle, dostojno tog poziva kojim smo pozvani.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
