Imam li vrijeme ili vrijeme ima mene u šaci?

Imam li vrijeme ili vrijeme ima mene u šaci; Prvi put mama

Novi niz kolumni najavile smo u veljači. Plan je da napišem jednu mjesečno. Četiri mjeseca kasnije, napokon sam se zainatila napisati je. Već u ovim prvim rečenicama krije se jedna od lekcija koje sam naučila u prvoj godini majčinstva, a koju želim danas podijeliti s tobom.

Mislila sam da nemam slobodnog vremena

Prije nego što sam postala mama, činilo mi se da nemam slobodnog vremena. Voljela sam biti svugdje prisutna, u puno toga uključena. Od jutra do večeri raspored mi je svakodnevno bio krcat obavezama. Navečer sam lijegala ispunjena jer sam bila produktivna. Ipak, znalo me tu i tamo kopkati što se ne stignem više družiti s nekim dragim ljudima ili što nemam više vremena za sabranu molitvu i slično.

Majčinstvo me prisilno usporilo. Sve aktivnosti svedene su na minimum i podređene vremenu za obitelj. Ubrzo sam shvatila da mi je teško usporiti. Dok se igram na podu s našim djetetom, na um mi samo padaju ideje što bih sve mogla odraditi. Samo biti, igrati se i graditi odnos nije produktivno. Onda pridobijem malenog da se zaigra sam, a ja uhvatim sređivati police u ostavi, preslagivati kuhinjske ormariće… i kasnije se grizem što sam odabrala to umjesto vremena s njim.

Namjerno navodim aktivnosti koje očito nisu od životne važnosti. Važno je da je naš dom uredan, da imamo zdrav kuhani obrok, da imamo čistu odjeću… ali kad to osnovno osiguram, sve drugo je izbor. Dalje biram hoću li biti prisutna i provoditi vrijeme s obitelji ili ću odabrati nešto drugo. Što god to bilo.

Biram vrijeme posvetiti onome što je volja Božja za mene

Davno sam pisala o tome kako prepoznati koja je od obaveza na to do listi prioritetnija. Sada postajem svjesna da često ne biram ono što je prioritetno, nego ono što je produktivno, ugodno, lakše, što mi dobro ide… Raditi ono što bismo zaista trebali je nekada zaista teško, ali je uvijek potrebno. Prije nekoliko godina slušala sam fr. Mikea Schmitza kako odgovara na pitanje kako znati da vršim volju Božju za svoj život. Njegov odgovor bio je kratak i jasan – živi u stanju milosti i svakodnevno izvršavaj svoje obaveze. Mnogi sveci govorili su slično, uz dodatak da se obaveze izvršavaju s ljubavlju, radosno i slično.

Moja obaveza nije da nam kuća izgleda kao da je ispala iz časopisa o uređenju interijera niti da nam svaki obrok bude kao iz restorana. Moja je obaveza da svog muža i djecu vodim u Nebo. Da im služim, ali tako da njihova srca uzdižem k Bogu. Tako da Ga u meni prepoznaju. A za to im trebam biti prisutna. Da osjete da ih volim, da sam tu za njih i da mi je biti s njima najljepše i najvažnije.

Dok sam bila djevojka, birala sam što ću činiti s vremenom koje mi je dano. Biti zatrpana obavezama, a imati jako malo ili nemati vremena za druženje je bio moj izbor. Sada želim birati drugačije. Biram obaviti nužno, a ostalo može čekati. Biram uvijek imati vremena za njih, a sve drugo podrediti tome. Kako je nedavno napisala moja mudra prijateljica – “Hvala ti, Bože, na vremenu. Daj da ga i dalje trošim rasipno na one koje si mi dao da ljubim!”


Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Gabe Pierce – Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Lea Čorić

Supruga brižnog i perspektivnog mladog Dalmatinca, majka jednog veselog dječaka. Psihologinja i licencirana FEMM edukatorica. Zaljubljenica u produktivnost i rast - u vrsnosti, darovanim talentima i svetosti po uzoru na Gospu, a po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.