Koga zapravo želiš zadiviti?

zadiviti

Postoje ljudi koji imaju potrebu uvijek se drugima prikazati u nešto boljem svjetlu. Pa i onda kada su u pitanju sitnice koje tim drugim ljudima možda nisu niti važne. Postoje ljudi koji su čak dobri u tome. Ako si jedna od njih, dobro te razumijem. Nisi sama.

Dok pokušavam zadiviti druge, zapravo se želim svidjeti sebi

Veliki je jaz između onoga tko jesam i tko bih htjela biti. U svojoj glavi imam utopijsku, idealiziranu, savršenu sliku sebe. Svi je mi imamo. Svaki dan joj se pokušavamo približiti. Kada malo i uspijemo, obično spoznamo nešto što tu sliku učini još nedostižnijom. Dodamo joj još neku novu vrlinu, karakteristiku i koliko god smo se približili, opet smo daleko. Ona nam služi kao motivacija. Tako neprestano rastemo svjesni da za života nećemo postići savršenstvo, ali ipak živimo sa žarom da težimo za višim i boljim.

Koliko god svjesni bili jaza između sebe kakvi jesmo i kakvi bismo željeli biti, drugima ga nastojimo prikazati manjim. Možda ne činimo to svi, možda ti to ne činiš. Znam da se meni to događa i vjerujem da nas ima još. Čini mi se da, kada drugi izgrade sliku o meni koja je malo uljepšana, i ja nekako povjerujem u tu sliku. Zapravo mi nije toliko važno što oni imaju dobro mišljenje o meni. Važno mi je što to njihovo mišljenje potvrđuje o meni ono za što bih sama voljela da je istina. Tako se sama sebi više sviđam i lakše mi je sebe voljeti.

Kultura današnjice govori mi da i trebam sama sebi biti kriterij

Motivacijski govornici čija je popularnost uzela maha rekli bi da je dobro što mi je važnije svidjeti se sebi nego drugima. Nemoguće je udovoljiti svima pa je nepotrebno i pokušavati. Naše društvo teži individualizmu pa sami sebi polako postajemo kriterij za sve. Samo naše mišljenje i osjećaji su važni. Je li zaista tako?

Složila bih se da nam cilj ne treba biti svidjeti se svim susjedima, rođacima, kolegama i ostalim ljudima. Složila bih se da je važno da se dobro osjećamo u vlastitoj koži – u svome duhu, duši i tijelu. Ali ne lažima. Ne uvjeravanjem da smo bliže onome što smatramo da bismo trebali biti. Ne, doduše, niti mirenjem s tim da smo jadni i odustajanjem od rasta u krepostima. Više nastojanjem da ljubimo sebe kakvi jesmo, kakve nas Bog ljubi, težeći istovremeno iz ljubavi prema Njemu i Njegovom milošću, biti uvijek bolji.

Ipak, na koncu je važno samo biti ugodna Njemu

Dao nam je slobodu da bismo ga mogli ljepše voljeti. Oduprijeti se svemu što nas od Njega udaljava jer mu želimo biti blizu. Ne zbog pravila, propisa pa ni vlastite slike o sebi. Samo zbog ljubavi prema Njemu. Zbog Njega htjeti biti bolja najljepša je motivacija koju možeš imati. Svojim stavom, ponašanjem, osobnošću i svakim korakom htjeti biti razlog Njegove radosti i osmijeha – to je cilj kojem želim težiti. Znam da ću nekada pasti, posustati ili zapostaviti taj cilj zbog drugog koji će se činiti dostižniji ili sjajniji. Ipak, želim pokušati. Želim se uvijek tom cilju vratiti. A ti?


Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: TeiTo

 

 

 

Lea Potočar
Lea Potočar

Apsolventica je psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.