Kradljivci svetih trenutaka

Kradljivci svetih trenutaka

S obzirom na posao, fakultet, obitelj, zdravstveno stanje i ostalo, neki mogu ići na svete Mise zornice, a neki su pak unatoč želji, spriječeni. Nekima preostaju svete Mise tijekom dana ili pak samo vikendom, čak i u ovo vrijeme došašća. Ostalima koji čeznu, a zaista su onemogućeni često primati Gospodina u svetoj Euharistiji, utočište su i snaga duhovna pričest, osobna molitva te, dakako, Božja riječ…

U kojoj se god kategoriji nalazili, zasigurno imamo kradljivce svetih trenutaka, odnosno imamo ono vrijeme u danu koje smo, unatoč svakodnevnim dužnostima i služenju, mogli pokloniti Gospodinu, a nismo. Previše vremena na Fejsu? Predugi telefonski razgovori? Nekoliko sati uz TV ili internetske serije, filmove ili sličnu „zabavu“? Vrijeme u brbljanju i ogovaranju? Prekomjeran posao? Lijenost pri jutarnjem ustajanju, ili nakon popodnevnog odmora? Nešto drugo? Svatko ima svoje i sigurno su se neki tijekom čitanja prethodnoga odmah prepoznali.

Kradljivci svetih trenutaka donose dvojake negativne plodove

Dakako da upotreba našeg vremena ne može biti savršeno učinkovita ili ljudski besprijekorna, ali može biti mnogo bolja i u većoj mjeri na slavu Božju. Kradljivci svetih trenutaka donose dvojake negativne plodove. Prvo, uzimaju nam vrijeme koje smo mogli provesti s Gospodinom u nekom obliku molitve, primajući sakramente, u čitanju, razmatranju, uz duhovnu glazbu ili film, ili pak samo u tišini s Njim. Kao drugo, najčešće nas dodatno pune ispraznim sadržajima, hrane našu požudu, lijenost i prisilne misli te kao da zatomljuju naša duhovna osjetila. Dakle, učinak im je poput minimalno dva koraka unazad u duhovnom životu.

Težnja za kršćanskom savršenosti u ovom smislu, odnosno pobjeđivanje kradljivaca onih trenutaka koji su mogli biti sveti, može se postići postupnom vježbom u krepostima koje će vremenom, odnosno molitvom i ustrajnošću u usvajanju novih svetijih navika pomoći smanjivanju takvih kradljivaca… Naravno, zbog svojih slabosti i sklonosti grijehu, nećemo ih moći apsolutno iskorijeniti, pogotovo ne nekim brzim metodama. Upravo ustrajna borba s takvim i drugim, većim kradljivcima trenutaka i svega onoga što stavljamo na mjesto koje zapravo treba pripasti Bogu, put je svetosti na koji smo pozvani.

Prvi koraci Božje pobjede u našim životima mogu biti sljedeći

Ako primjerice, želimo moliti krunicu svakodnevno, a ne uspijevamo izdvojiti barem pola sata u danu da je izmolimo, možemo je pokušati moliti u nekoliko navrata, odnosno deseticu po deseticu kroz dan. Ako primjerice želimo imati jutarnju molitvu, a ne uspijevamo, možda je za početak dovoljno pozdraviti Gospodina svojim riječima, predati mu dan i zahvaliti, te pročitati evanđelje dana. To je mnogo više nego mrzovoljno uskočiti u jurnjavu dana i osobno nezadovoljstvo, jer nismo uspjeli sabrano razmatrali ujutro zadani sat vremena, na što možda još ni nismo spremni. Kako god odlučili nastaviti borbu sa svojim slabostima, važno ih je prepoznavati i predavati Bogu, te postupno s Njegovom milošću ići naprijed, sve bliže Njemu – On će nas voditi…

Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi!“ (Ps 37,5)

Sanja Dugandžić / Žena Vrsna 

Foto; Pixabay.com