Ljepota svakodnevice

svakodnevica, kolumne

U razgovorima nakon nekog putovanja ili velikog događaja znamo sa sjetom reći: “A sad se vraćamo u kolotečinu svakodnevice.” Zvuči dosadno i naporno. Samo niz istih stvari koje ponavljamo iz dana u dan. No ta svakodnevica čini većinu našeg života. Smatramo li onda da su nam životi dosadni nizovi običnih stvari koje eto tek povremeno razbiju posebni događaji?!

Kršćanin živi danas

Mnogi sveci govore kako je odlika kršćanina živjeti danas. Ne jučer, žaleći za stvarima koje su prošle i mnogim grijesima. Ne sutra, žudeći za stvarima koje nemamo ili strahujući od onih koje nas užasavaju. Kršćanin živi danas. No pa dobro, svi ionako živimo danas. Zaista? Naglasit ću: živimo, ne životarimo. Krist je rekao da želi da imamo život u izobilju. Sigurno nije mislio da sve svoje dane ispunimo nekim posebnim i zabavnim stvarima. Vjerujem da je upravo htio reći da u Njemu svaki trenutak života može frcati od ljepote.

Kad sam tek započela svoj život mame koja je ostala kod kuće, nisam razumjela svakodnevicu. Primijetila sam kako sam nezadovoljna što god radila i kako god iskoristila dan. Ma čemu to nezadovoljstvo?! Onda sam primijetila jednu čudnu stvar: pa ja ne živim, ja samo čekam da vrijeme prođe. Bila sam sama sa svojom curicom u novom gradu. Muž je radio i studirao. Većinom bih ga vidjela tek uvečer. Naravno da smo se obje veselile tom trenutku. Njegov dolazak za nas je značio zraku sunca usred mraka. No zar je smisao cijelog dana čekati da dođe večer?!

Predivno je s radošću iščekivati povratak supruga. Ljubav je ona koja to čini. No Bog mi je dao čitav dan, ne samo večer. I trenutke samoće i dragocjeno vrijeme s našom djevojčicom. Zašto bismo preuzele ulogu čekača i tek usput se nečim bavile? Zar ne možemo u svemu naći ljepotu? Šetati po kiši i skupljati lišće. Pjevati pjesmice, crtati. Praviti nered pa red zajedno. Dočekati tatu punih srdaca i s osmjehom na licu.

U svemu postoji ljepota

Moja svakodnevica nije samo idila u kojoj s djecom skačem po kišnim lokvicama, izrađujem kreativne stvari i pjevam pjesmice. Moja svakodnevica je i čišćenje uprljane kuhinje, pokušaj da skuham ručak za školarce dok beba plače na mojim rukama. Moja svakodnevica su trudničke mučnine, bolna leđa i nesložene hrpe rublja. Vidim li u svemu ljepotu? Ne. Bar ne uvijek. Ali iskreno mogu reći da sam u svemu bar jednom vidjela ljepotu. I to je dovoljno da danas pozovem i sebe i vas da tražimo tu ljepotu neumorno. Pa čak i u najružnijim trenucima.

U svemu postoji ljepota. Jer u svakom trenutku našeg života postoji zlatna nit Božje ljubavi. Tapiserija života, satkana prije svega od svakodnevice, nije zlatna. Ima tu svakakvih boja. Ali na svakom njenom dijelu postoji poneka zlatna nit koja je dovoljna da cijela tapiserija sjaji i presijava se na suncu. Odmaknite se na par koraka i pogledajte je. Nije li predivna?!

Prljava kuhinja znači da je imam i da sam upravo skuhala ukusan ručak za svoju obitelj. Nered u dječjoj sobi znači da imam djecu koja su kreativna i znaju se zabaviti. Uplakana beba koju već satima smirujem nošenjem je dar za kojeg bi mnoge u tren dale sve sate odmora i opuštanja. Mučnine posebno ne volim. Baš su užasne. Nimalo lijepe, ali lijepa je činjenica što pod mojim srcem raste jedno novo čudesno Božje stvorenje.

Ne želim vam prodavati neke priče o pozitivnim mislima. Dajem vam nešto daleko konkretnije. Čvrsto i opipljivo kao svakodnevica koju živimo. Predajte svoj život Bogu i povjerujte Mu da je zaista s vama u sve dane do svršetka svijeta. Igrajte se skrivača s Njim. Vidjet ćete da je zaista prisutan u svakom trenutku vašeg života.


Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna

Katarina Matijaca
Katarina Matijaca

Glavna urednica i osnivačica portala Žena vrsna udana je za najboljeg supruga na svijetu s kojim odgaja (za sada) sedmero djece. Neumorno tragajući za Istinom, Dobrotom i Ljepotom, prati Božje tragove u svakodnevici. Kada nije zauzeta brigom oko djece i kuće, vjerojatno ćete je pronaći kako čita, piše ili kukiča uz šalicu čaja.