Toliko je negativnosti, otpora i loših misli koje čekaju tvoju pobjedu u Bogu pomoću molitve. Kad vidiš sestru u Kristu koja još vodi borbu sa svojim tijelom, koja nije u svoj odgoj djece i brak uključila Boga, koja brzo napušta svoj odnos s Gospodinom i prepušta se primjerice ogovaranju – što činiš? Odnosno, moliš li i vapiš za nju pred Bogom da se pokaje i vrati Gospodinu svim srcem ili u navali loših misli i otpora poklekneš u oholi osjećaj veće vrijednosti u odnosu na nju, udaljavaš se od druženja s njom ili padaš u pametovanje i osuđivanje koje joj izravno nanosiš na bolne rane i bacaš u ranjeno lice?
Prepuštaš li bližnje slučaju ili molitvi
Draga sestro, nijedna, baš nijedna negativnost, a posebno ona u odnosu na bližnjega, u odnosu na tvog brata ili sestru, nije plod Duha Svetoga i poziv je da to slomiš molitvom, blagoslivljanjem i predavanjem Gospodinu.
Prisjeti se: Gospodin želi svakome da dođe do svetosti, svakome nudi obraćenje. Ako se ti sada osjećaš sposobno, zadovoljno i ispunjeno u obiteljskom životu, a vidiš da ti prijateljica i dalje bježi na posao i ostaje do u kasne sate služeći tako nekim drugim vrijednostima više nego Bogu, prepuštaš li je slučaju ili moliš i pristaješ s ljubavlju trpjeti da ona ojača u svom životnom pozivu i potpuno se preda Božjoj volji za njezin život?
Nekada svoje bližnje ne poznajemo dovoljno „duboko“ da odmah shvatimo borbu u kojoj se nalaze čak i kad dijelimo puno svakodnevnih stvari, riječi, poruka i poziva i provodimo svaki dan vrijeme zajedno te stoga u toj svojoj površnosti i slabosti često padnemo pod bujicom loših misli o nečijem životnom odabiru, o njezinoj pogrešnoj haljini ili o njegovom neprimjerenom tonu glasa u određenom razgovoru, a ne razmišljamo da su oni možda upravo u tom trenutku najdublje ranjeni u svojim nesigurnostima ili kompleksima. Padnemo i predamo se lošim mislima o toj osobi, o tome živi li potpuno Božje, promišljamo (u početnoj verziji napada misli) zašto nije toliko svet koliko je pozvan biti – padnemo, mislimo i mozgamo pa čak na kraju i zgriješimo jer osudimo i ogovaramo – umjesto da blagoslovimo i molitvom pomognemo!
Moli, blagoslivljaj, prešuti
Zato što s premalo ili nimalo molitve natapamo sve oko sebe, zato će ti nekada tvoja župa možda biti i hladna i odbojna, svećenik umišljen i nedovoljno duhovan, a tvoj muž pun nerazumijevanja i onaj kroz kojega te Bog ne dotiče i koji ne čini s tobom jedno kako si ti to očekivala… Moli, blagoslivljaj, prešuti pa opet u nutarnjoj molitvi pitaj Gospodina što ti je učiniti: progovoriti, posvjedočiti ili još malo pričekati pa onda djelovati? Ali neprestano moli i vapi, govori Mu! Toliko je svakodnevnih potreba, ali prije svega potreba da to natopimo blagoslovom i molitvom počevši od naših misli i riječi pa do konkretnih djela, a onda dolaze i brojni, tako složeni odnosi s bližnjima.
Život neprestane molitve
Natapaš li svoj život, svoje bližnje, svoju Crkvu i duše u potrebi molitvom i blagoslivljanjem koliko god možeš? Reći ćeš: „Ali toliko je dužnosti da ja dovoljno molim s obzirom na to koliko mogu odvojiti vremena.” Ili ćeš reći: „Toliko imam posla da to prikazujem kao molitvu i Bog to sve vidi.” I zahvali Gospodinu na tome, ali idi korak dublje i pozivaj ga neprestano iznutra, u sebe, svoje misli i ono što ti dolazi u misli, na jezik, pred oči, u ruke i pod noge – pozivaj ga neprestano što god činila da ono što (još) nije Božje, Njegovo postane, a ono što mu je blizu, da ga proslavlja. Pozovi ga da te blagoslovi bogatim nutarnjim životom i da postaneš biće stalne i snažne nutarnje molitve (usp. Sv. Escriva, Prijatelji Božji).
Ono što je sada vidljivo u tvom životu i blizu tebe, a nije još sasvim Božje, poziv ti je da izmoliš da to postane potpuno Njegovo i sveto.
Sanja Dugandžić – Žena vrsna
Foto: Ben White – Unsplash
