Najbolji poklon koji nam je promijenio život

Poklon

Svi znamo kako najbolji pokloni ne dolaze u kutiji – najbolji pokloni u životu zahtijevaju vrijeme i prisutnost. No, također želim reći kako najbolji poklon zahtijeva duboko samoispitivanje i pozitivnu promjenu. Kako mi napredujemo, napreduju i ljudi u našoj blizini… dostižemo svoj potencijal, ostvarujemo snove, a unutarnje svjetlo plamti.

Uzimajući sve ovo u obzir, želim vam otkriti najbolje poklone koje sam darovala svome mužu, djeci i sebi. Nadam se kako će moja bolno iskrena priznanja možda nadahnuti nekog da ovih blagdana otvori poklon koji istinski mijenja život – onaj koji će utjecati na primatelja, kao i na darivatelja, a moguće i na svijet tijekom godina koje slijede.

Najbolji poklon koji sam darovala svome suprugu bilo je prihvaćanje

Prvih deset godina našeg braka često sam razmišljala o stvarima koje sam željela promijeniti kod svoga supruga. Priželjkivala sam da bude otvoreniji. Priželjkivala sam da me bolje osluškuje. Priželjkivala sam da primijeti kada treba nešto po kući pospremiti, da me gleda u oči kada razgovaramo i da tiše žvače žvakaću gumu. Stvarno sam priželjkivala da ne diže frku oko rođendana i blagdana. (Kako se samo usudi?)

Puno sam vremena provela priželjkujući da moj muž bude drugačiji, a ne onakav kakav on jest.

Jednoga smo dana imali uzavrelu situaciju. Prije svakog novog iskustva, postala bih veoma tjeskobna. Sklona sam puno se brinuti. Moj muž nije takav pa mi je govorio da se smirim. Rekla sam: „Ovo je za mene novo iskustvo! Postanem nervozna. Nisi li to do sada shvatio? Takva sam i neću se promijeniti. To je u redu. Možda se ni ne bih trebala promijeniti.“

Oh.

Dok sam tako stajala tamo želeći da me on vidi i da me voli „takvu kakva jesam“, napokon sam ja vidjela njega takvog kakav on jest.

Kada sam odlučila prestati priželjkivati da se on promijeni, primijetila sam kako se navečer pri ugašenim svjetlima otvorio. Pretvorila sam se u uho. Primijetila sam kako je pažljivo slušao kada bih rekla: „Ovo je važno.“ Shvatila sam kako se pobrinuo za mnoštvo stvari u kući koje nikada nisam primijetila. Shvatila sam kako me on ne želi nadmašiti u darivanju, već jednostavno voli davati i posjeduje vrlinu zapamtiti točno ono što se ljudima sviđa. Kada je žvakao žvakaću gumu, podsjetila sam se da će mi taj zvuk jednoga dana nedostajati; taj je zvuk (zamalo) postao ugodan.

Najbolji poklon koji sam darovala svome suprugu jest prihvaćanje, a to je postao i poklon za mene.

Najbolji poklon koji sam darovala svojoj prvoj kćeri bila je sloboda

Prvih šest godina Nataliena života očekivala sam mnogo od tog malog, svadljivog djeteta. Na tim malenim ramenima nosila je velik pritisak žene koja je htjela da stvari izgledaju savršeno i da se odvijaju prema njezinom velebnom planu. Natalie je ubrzo pokupila moj perfekcionizam. Postala je stroga prema samoj sebi. U očima je nosila pogled gubitnika i čupkala je gornju usnicu kada bi bila zabrinuta. Jednog sam dana primijetila kako su vrata njezine sobe češće zatvorena nego otvorena, a razlog mi nije promaknuo. Moje je dijete radije bilo samo negoli u društvu svoje kritizirajuće majke. Znala sam da ukoliko želim biti uključena u razgovore, radosti, tajne i tuge ovog dragocjenog djeteta, moram manje kontrolirati i kritizirati, a više ju poticati i popuštati.

Počela sam primjećivati sve ono što je Natalie radila dobro, umjesto onoga što sam smatrala „pogrešnim“. Naučila sam da postoje trenuci kada njezine „pogreške“ uopće nisu vrijedne spominjanja. Naposlijetku, ona je napredovala i učila te je trebala priliku pokušati i pogriješiti bez kritičara koji joj vreba iza leđa. Moj je cilj našeg zajedničkog vremena bio da joj uljepšam dan, a ne da joj ga oduzmem. Tijekom vremena sam naučila iz prikrajka promatrati kako ovo dijete koristi svoje organizacijske sposobnosti i kreativnost da bi vodila kampiranja u susjedstvu, proučavala kompliciranu medicinsku literaturu te branila one s manje mogućnosti. Svake večeri razgovaramo u njezinoj zamračenoj sobi, a ona mi govori kako će pomoći svijetu. Svjesna je kako će usput biti padova i pogrešaka, no bez obzira na sve, ja ću biti uz nju.

Najbolji poklon koji sam darovala svome starijem djetetu bila je sloboda da pokuša, padne i uspije, a to je postao i poklon za mene.

Najbolji poklon koji sam darovala svojem mlađem djetetu bilo je vrijeme

Kada je moja mlađa kći navršila četiri godine, već sam joj jasno dala do znanja kako je njezin pristup životu po načelu „zaustavi se i uživaj“ trn u oku njezine učinkovite majke. No, tek kada joj je starija sestra takav stav opisala na obeshrabrujući način, shvatila sam kakvu štetu radim svojoj djeci.

Taj sam dan pogledala Avery u oči i rekla: „Oprosti što sam te požurivala. Volim što uživaš u trenutku i želim biti više poput tebe.“

Obje su moje kćeri izgledale podjednako iznenađeno mojim neobičnim priznanjem, no Averyno je lice imalo nepogrješiv izraz odobravanja. Kada bih mogla održati svoje obećanje da živim više poput nje, to bi nam promijenilo život.

Kada god je to moguće, dopuštam da nam Avery određuje ritam. Pohvalim ju kada primijeti stvari koje većina ljudi ne bi primijetila. Počela sam ih primjećivati zajedno s njom. Svjedočila sam njezinoj radosti kada je polako oblačila pidžamu ili pažljivo posipala cimet u umak od jabuka, kada je s ljubavlju pomagala tužnoj školskoj prijateljici ili kada je strpljivo čekala djeda da je sustigne. Moje je dijete Promatrač i brzo sam naučila kako su Promatrači svijeta rijedak i prekrasan dar. Tada sam shvatila kako je ona dar mojoj grozničavoj duši.

Ovo dijete sada sklada glazbu. To je mukotrpan proces s gitarom i bilježnicom, no ona ima talent, samopouzdanje i strpljivost da ga nadvlada. Najviše od svega, Avery ima sve vrijeme ovoga svijeta; nema potrebe za žurbom kada pjevate važnu poruku užurbanom svijetu.

Dala sam svome djetetu dar vremena, a to je postao i poklon za mene.

Najbolji poklon koji sam darovala sebi bilo je dopuštenje

Izostavila bih važan poklon kada ne bih spomenula poklon koji sam darovala sebi. Zapravo, ni jedan od gore spomenutih poklona ne bi mogao biti darovan da nisam sebi dala dopuštenje – dopuštenje da prestanem biti osoba koja „može učinite sve“ s osmijehom na licu dok joj duh iznutra polagano umire… dopuštenje da isključim buku vanjskog svijeta i da osluškujem pozive svoga srca… dopuštenje da budem čovjek… dopuštenje da koristim svoje pogreške kao popločanu stazu prema svojoj boljoj verziji … dopuštenje da plačem… dopuštenje da se radujem… dopuštenje da dišem. Ne bih danas bila to što jesam da si nisam dopustila pisati najmanje deset minuta dnevno u nadi da ću postati autorica koja je pomogla drugima da prihvate ono što je u životu najvažnije.

Prije šest godina sam si sve to dopustila. To je bio poklon mojem mužu, djeci i onima koji čitaju moje riječi istine i nade. Ne odabirem najbolje materijalne poklone i još uvijek mogu napredovati, no naučila sam zagrepsti duboko kako bih dala ono što je najvažnije. Nadam se da ćete zbog ovog članka biti pod manjim pritiskom oko pakiranja blagdanskih poklona, a usredotočeniji na poklone koje ćete pronaći duboko u svojoj duši – poklone koji će omogućiti članovima vaše obitelji da žive punim plućima… da vole i budu voljeni… da s vremenom procvjetaju i da to učine u pravo vrijeme; to su pokloni koji će zauvijek utjecati na nas. Možda pomoću ovih poklona uspijemo vidjeti jedni druge onakvima kakvi zaista jesmo. Tada ćemo blistavim pogledom radosno promatrati što nam sprema budućnost.


Rachel Macy Stafford – Community Today
Prevela: S.Š.
Foto: Pexels

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!