Razgovarali su o tome kako je mučno otići na kavu s namjerom da se prepozna hoće li od iskre nastati požar ili dobar sustav klimatizacije. Pogotovo u današnje vrijeme, rekli su. Pogotovo ako se to nazove spojem. „Tko kaže da će se tu išta spajati…“- rekao je. Nju je pak zabrinjavalo što je po željama prepolovljena na pola. Od riječi je prešla u svoje misli i pokušala posložiti uzrečicu „Žuri polako!“ tako da joj ima smisla. On je zaključio da je pravi trenutak da ode. Oboje su pokušali previše dana staviti u džepove.
Bez najave
Ona je uživala u korištenju uredskog pribora. Ne bi bilo iznenađujuće kad bi nabavila stan blizu trgovine uredskim priborom. S vremena na vrijeme, ta djevojka bi se zagledala u lijepe planere i pomislila kako bi bilo lijepo kad bi se nervoza najavila pa da zapiše termin njezina dolaska u planer, a ne da nervoza dolazi u posjet kako joj padne na pamet. Znala je doći u najgorim mogućim trenutcima: usred noći, rano ujutro ili tijekom nekog važnog razgovora. Djevojka bi nekako izašla na kraj s nervozom, ali joj je teško praštala ukradene sate i sve nespretnosti koje su nastale kao posljedice te neugodne posjete. Međutim, na kraju bi joj uvijek oprostila jer je znala da se u grču ne da živjeti. Tako se, između ostaloga, ne da plesati. Djevojka si nije htjela upropastiti mogućnost da pleše. To je ipak nešto u čemu je više uživala od korištenja uredskog pribora.
On nije uživao u korištenju uredskog pribora, ali uživao je u čitanju dobrih knjiga. To je djevojci bilo drago. Često su razgovarali o naslovima. Katkad bi se posvađali onako gorko-slatko kao čokolada s dozom morske soli. Svađa nije prava riječ. Nisu takvi. Oni bi raspravljali, kao dva ravnopravna protivnika. Ona nije znala što on misli o nervozi, činilo joj se da nervozu prežvače kao najobičniji obrok. Međutim, nije baš bila objektivna. To je ipak netko o kome je pisala stihove, a nekad pjesnici idealiziraju izvor inspiracije. Svakako, bilo bi joj lakše da je nervozu mogla bar prežvakati kad ju već ne može upisati u planer. Ona se ipak drugačije nosila s njom. Između ostalog, čitala je dobre pjesme kao što su pjesme od Kuparea. Nedavno je kupila knjigu sa njegovim pjesmama. Gospođa u trgovini je rekla da to zadnji primjerak pa…. Ipak je to Kupareo.
Led se ne zabavlja
Nije htjela promijeniti boju lica dok je dogovarala još jednu kavu s njim, ali eto… Nervoza dolazi bez najave. Sve bi bilo zbilja lakše, bila je uvjerena, samo kad bi se nervoza najavila. U tome slučaju, ona bi se pripremila, ona bi se unaprijed zaledila i nikakvo crvenilo ne bi na njoj zablistalo. Vjerojatno, doduše, onda uopće ne bi dogovorila kavu. Dio nje je bio toga svjestan, led se ne zabavlja. Crvenilo je odjednom nekako splasnulo, kao sunce koje zalazi. Ona je sama sebi citirala momka : „Tko kaže da će se tu išta spajati?“. Ispraznila je džepove, bilo je previše dana u njima. On isto. Kad taj dan s uplaniranom kavom prođe, otvorit će se mjesto u džepu za drugi koji neće nužno uključivati njih dvoje zajedno. Prerano je da se zna. Još u džepu nije taj dan.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash
