„Straha u ljubavi nema nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji nije savršen u ljubavi.“ (1 Iv 4,18) Riječi evanđelista Ivana nekako nam teško ulaze u srce, koliko ih god puta ponavljali. Čini se da tim ponavljanjem nekako i gube na snazi, a kriju u sebi duboku istinu.
Bog je Ljubav i svrha je našega života ostati u zajedništvu s Njim da bismo ga po prelasku u vječni život nastavili slaviti u zajedništvu s anđelima i svetima. Boga slavimo već za života – dobrim djelima, pjesmom, psalmima, molitvom. I dobro je slaviti Ga, pogotovo kad nas obuhvati strah. Prisutnost straha u nama prisutnost je onoga koji nas želi odvojiti od Boga. Ponekad je teško oduprijeti se tom strahu, ali postoje stvari koje nam u tome mogu pomoći.
Moli da ti vjera bude ojačana
Božje su misli iznad naših misli (usp. Iz 55,8-9) i ponekad nam je teško imati povjerenja da Bog ima sve pod kontrolom jer se nama čini da sve izmiče kontroli i ništa ne ide prema onome što mi smatramo ispravnim načinom razvoja situacije. U takvim je trenutcima potrebno moliti za jačanje vjere.
Postoje mnoge situacije u našim životima koje su toliko zamršene da, kada bismo sami počeli osmišljavati rješenje – pali bismo u očaj. Utopili bismo se u strahu i bespomoćnosti, a ne bismo time ništa postigli, osim što bismo izgubili nadu. „Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja (…) i ne more se“ (Iz 40,31).
Moli da ti vjera bude ojačana i dopusti Bogu da bude Bog – On neka brine, a ti se uzdaj.
Druži se sa svecima
Sveci su jako dobro znali tko vodi njihov život. Imali su spremnost za herojska djela ljubavi i milosrđa zbog svog velikog pouzdanja u Boga. Proučavanjem njihovih života, čitanjem knjiga i gledanjem filmova o njima, puštamo u svoj život svjedoke žive vjere kakvu bismo sami željeli imati. Njihov nas primjer hrabri, krijepi i jača.
Kada proučavamo život nekoga sveca, bilo bi dobro zatražiti i njegov zagovor. Bila to devetnica ili kratki zaziv – sveci nam tako mogu pomoći u borbi sa strahom.
Okruži se ljudima koji ti dobro čuvaju leđa
Kada sveti Pavao u poslanici Efežanima opisuje bojnu opremu Kristovih vojnika – nas, vjernika – on izostavlja zaštitu leđa. Nedavno sam slušala jednog svećenika koji je to tumačio na način da je sveti Pavao u svom opisu vukao paralelu bojne opreme kršćana s bojnom opremom rimskih vojnika. Rimski su vojnici, iako su nosili štitove i oklope, imali gola leđa. Mogli su si to dopustiti jer su pri stupanju u vojsku polagali sacramentum – zavjet da će položiti život za svoga suborca, da će mu uvijek i pod svaku cijenu čuvati leđa.
Važno je da znati koji ljudi nam čuvaju leđa i koliko se u njih možemo pouzdati. Dobro je biti okružen ljudima koji će snažiti našu vjeru, krijepiti našu nadu i unositi nam radost u život kada klonemo. Ti ljudi čuvaju naša leđa i uzdižu nam pogled prema Nebu.
Strah guši radost za koju si stvorena
Na koncu, sjeti se da je poziv svakog kršćanina da svijetu donosi nadu. Onaj koji ima nadu nužno je i radostan. Strah tu radost guši i zatomljuje nadu. Zainati mu se, ne dopusti da ti uništi identitet. Bog vodi povijest čovječanstva, vodi i tvoj život. Nema bitke koja može biti stavljena pred tebe, a da ju On već nije pobijedio. Konačna je bitka, ona za život, već dobivena. Sve su druge naše bitke njezinim svjetlom obasjane i strah nas ne smije pokolebati. Budi hrabra i odvažna, Bog te ljubi.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Anastasiia Tarasova – Unsplash
