»Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.«
2 Kor 12,9
Vjerujem da postoje žene koje su rođene da budu majke i supruge. Žene koje su (skoro) uvijek nasmijane i spremne na služenje. Žene koje i bez rokovnika i hrpe izmiješanih post-it papirića u svakom trenutku znaju što bi trebale učiniti sljedeće i mogu li sebi priuštiti dvije minute odmora. Žene čija kuća blista, imaju napečenih kolača i bez stresa peglaju jer sve drugo je već pod kontrolom. Usred svih poslova umiljato i strpljivo odgovaraju na pitanje koje im postavlja starije dijete, dok s lakoćom razdvajaju malene koji su se počupali… Postoje li? Ne znam. Znam da ja nisam među njima. Ja sam samo obična majka pripravnica.
Savršena majka je…
Jesi li ikada pomislila: „Pa što je Bog mislio kad je meni dao djecu?“ Ja jesam. I ne jednom. Zapravo, bilo je cijelo jedno razdoblje mog života kad sam sudila Boga što je meni ovakvoj dao da mogu bez problema začeti i roditi djecu. Nisam to htjela sebi priznati. Pa, ja sam vjernica, zar ne? Ne smijem sumnjati. Ja nikada ne bih vikala na Boga i… „Zašto Bože? Zar ne vidiš da meni to uopće ne ide? Vidiš li onu divnu ženu koja ne može imati djece? Ne misliš li da bi ona bila bolja majka od mene?”
Bili su to krikovi koji su se i protiv moje volje dizali iz moje duše. Zar nisam upravo rekla da ja nikada ne bih… Onda bih, postavši ih svjesna, okrenula sve u molitvu: „Gospodine, Isuse Kriste, smiluj se meni grešnici! Ti me poznaješ. Znaš koliko sam slaba i koliko su jadne moje snage. Znaš dobro koliko su moji pokušaji da budem super mama zapravo samo jadni promašaji. Nemam ništa dovoljno dobro za ovaj izazov pred koji si me postavio. Samo jedno ti mogu dati: želju. Zaista želim biti majka koju trebaš za moju djecu. Ti ih ljubiš, više nego ja. Mora da imaš neki plan…”
Trebalo je vremena da shvatim da sve gledam iz posve pogrešnog kuta. Majčinstvo nije posao za koji me Bog unajmio. „Tražim blagu, umiljatu, strpljivu i tihu ženu da bude majka hrpi nove djece koju planiram poslati na zemlju. Potrebne vještine uključuju: marljivost, dobru organizaciju i izvrsne rezultate iz upravljanja kućanstvom. Važno je da s osmijehom može podnositi iznimne količine buke i nereda. Bog”
A ja još uvijek nisam savršena…
Sasvim sigurno nikada nisam odgovorila na taj oglas jer nemam osobine koje se u njemu traže. Zaista. Pitajte mog muža ili moje sestre. Ali znate što? Bog ga nikada nije ni objavio. Jer majčinstvo nije posao za koji su potrebne točno određene osobine. Majčinstvo je poziv na svetost. Moju svetost. Majčinstvo je Božji nježan (i iznimno zabavan) način da mi objavi: „Mila, koliko god te ljubim, zaista moraš učiniti nešto sa sobom. Možeš daleko više od onoga što ti vidiš! Stvorena si da budeš sveta, da živiš život punine i izobilja!”
Mislite da sam sad ipak uspjela doseći sve te karakteristike koje pripisujemo savršenim majkama? Jer ipak, zar ne bi u priči s Bogom trebao biti hepi end? Žao mi je, prilično sam sigurna da još uvijek ne bih dobro prošla da se javim na onaj oglas gore. Dapače, svaki dan sve više uviđam koliko me moj poziv nadilazi i koliko mi je potrebna Božja milost da moju slabost odjene u snagu. Nekada sam bila žalosna zbog pogleda na svoju malenost i moje srce je mrmljalo protiv Boga. Danas shvaćam da je sve ono što u meni drugi prepoznaju kao mudrost rezultat čitavog niza promašaja, udaranja u zid, padanja i ponovnog dizanja. Jer u tome nisam bila sama. Na svakom koraku bio je Gospodin. Pri svakom padu Njegova je ruka bila spremna da me podigne. Trebalo je samo podići pogled.
Što zapravo Bog želi?
Majka Tereza je rekla: „Bog me nije pozvao da budem uspješna, samo da budem vjerna.” Nije važno koliko postižem, nego koliko dajem. Ako dajem sve od sebe, ma kako malo to bilo, Gospodin će nadoknaditi ostalo. I pri tome zaista mislim: sve od sebe. Ne sve što bih nekad mogla dati, ne sve što bih trebala dati, samo sve ono što sada mogu dati. Ljubav prije i iznad svega.
Kad god pomisliš da nisi vrijedna zadaće koju ti je Bog povjerio, sjeti se toga. Bog od tebe ne traži da budeš savršena, samo da budeš vjerna. Onda ustani, obriši suze, uspravi se i kreni dalje. Budi vjerna. I dopusti Gospodinu da nadoknadi tvoje nedostatke. Osjeti sreću djeteta. Dopusti sebi malenost. Dopusti sebi da se odmoriš u Njegovom zagrljaju slobodna od svih uspoređivanja, očekivanja i nametanja, svojih i tuđih. Ta On te ljubi. Baš sada. Baš ovakvu. Odvijeka te ljubi.
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Senjuti Kundu – Unsplash
