Ometa li te dijete dok radiš?

Ometa li te dijete dok radiš; Prvi put mama

U posljednje vrijeme primjećujem dvije vrste mama s kojima razgovaram: jedne, koje se stalno žale i one koje uvijek pričaju u vedrom tonu, čak i o onome što je u majčinstvu teško. Sebe pronalazim u oba slučaja po malo. Uglavnom me povuče ton kojim druga mama govori pa se i sama prilagodim tome. Ono što sam primijetila je da nakon razgovora s mamama koje majčinstvo doživljavaju radosno i ne žale se, primijetim kod sebe pozitivnu promjenu. Taj dan i naredne dane po šesti put prolivenu čašu vode, slane štapiće bačene po podu nakon što sam ih dva puta već skupljala i prekratki popodnevni spavanac,za vrijeme kojega nisam stigla ništa napraviti, prihvatim gotovo s osmijehom. Kažem gotovo jer, naravno, iako se prvi put, ili čak dva puta, zaista osmjehnem, kasnije to postane teže, ali nema osjećaja ljutnje koji se inače vrlo brzo i lako probudi.

Tako, često se ulovim da me dijete ometa u kuhanju, čišćenju, čitanju, telefoniranju… nastavi niz. To me čini nervoznom i pobuđuje reakcije zbog kojih mi kasnije bude žao. Toliko se žrtvujem, a na kraju se osjećam loše. Zašto?

Ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš

Odgovor sam pronašla u Svetom pismu. Sjećaš li se ulomka u kojemu su i Kajin i Abel prinijeli Jahvi žrtvu? Bog je na Abelovu žrtvu pogledao milosno, a na Kajinovu nije ni svrnuo pogled. Kajina je to razljutilo. Jahve ga je nato upitao:

Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.

Post 4, 7-8

Ova pitanja postavila sam sama sebi. Zašto sam ljuta i namrgođena? Kao i Kajinu, čini mi se da se žrtvujem, a da se to nedovoljno cijeni. Razmišljala sam dalje i zaključila da se možda žrtvujem onako kako bih ja htjela, a ne onako kako bih trebala. Prvo, očekujem zemaljsku plaću – pohvalu i uvažavanje. Drugo, vrlo rijetko žrtvu prinosim veselo (usp. 2 Kor 9, 8). Treće, često, poput Kajina, žrtvujem krive stvari.

Ona tako puno radi, a opet ni u jednom trenutku nijedno joj dijete nije zapostavljeno

Nedavno je jedna moja prijateljica s obitelji bila u višednevnoj posjeti drugoj obitelji. Oduševljeno mi je pričala o njihovom gostoprimstvu, no nešto drugo puno me više zaintrigiralo. Spomenula je kako je njihova domaćica vrlo radišna, ali iako stalno nešto radi, ni u jednom trenutku nijedno njeno dijete (ima ih petero) nije zapostavljeno. Čim netko od djece dođe do nje, ona smjesta prekine što radi, umiri dijete ili mu pomogne, već po potrebi i onda nastavi dalje. Koliko me to samo bocnulo! Da, znam da je i ta žena od krvi i mesa i da vjerojatno i ona ima svakakvih dana, ali… koliko bih voljela da netko ovo za mene može reći!

Svaki put kad gulim krumpire za ručak, a maleni dođe do mene žaleći se na nešto i ja ga pustim da čeka samo dok završim još ovaj krumpir sjetim se toga i zaboli me. Ponekad me potakne da pustim što radim i dam prvenstvo djetetu, ali i dalje jako često padam. Ne volim stvari ostavljati nedovršene. To je u redu. Ali je li to važnije od mog odnosa s djetetom?

Naravno da nije. To je vrlo lako zaključiti. Znači li to da ćemo ostati bez ručka jer me dijete taj dan previše trebalo? Ponekad možda i hoćemo pa ćemo pojesti burek ili naručiti pizzu. Ipak, davanje prvenstva odnosu ne poništava moje obaveze kao supruge i majke. Moje dijete treba čist i uredan dom, skuhan obrok, opranu odjeću… sve je to važno. Ali manje važno. Valja nam razborito slagati prioritete i toga se držati. Kako ću znati da sam dobro odabrala? Bog mi je rekao, još u Knjizi Postanka – ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš.

Hrabro, želim ti puno dana u kojima ćeš odsijevati vedrinom i snagu da se ustaneš nakon svakog dana u kojemu ti to baš i nije pošlo za rukom. Da smo savršene, ne bi nam trebao Bog. A tako je lijepo biti potrebna Njegove milosti. Dopusti da te nosi.


Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Laura Ohlman – Unsplash

 

Print Friendly, PDF & Email
Lea Čorić

Supruga brižnog i perspektivnog mladog Dalmatinca, majka jednog veselog dječaka. Psihologinja i licencirana FEMM edukatorica. Zaljubljenica u produktivnost i rast - u vrsnosti, darovanim talentima i svetosti po uzoru na Gospu, a po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.