Čitanja:
Iz 49,1-6
Ps 139,1-3.13-15
Dj 13,22-26
Lk 1,57-66.80
U današnjem evanđelju ljudi su prestrašeni i začuđeni zbog tajanstvenih događaja u vezi s Ivanovim rođenjem. Jedino njegovi roditelji, Elizabeta i Zaharija znaju što će biti od ovoga djeteta. Ivana Krstitelja Bog je oblikovao u tajnosti, u utrobi njegove majke, kao što pjevamo u psalmu. Iz utrobe je izašao da bude Božji sluga, kao što Izaija naglašava u prvom čitanju.
Cijela priča o Ivanovom rođenju usko je povezana sa Starim zavjetom, osobito s dijelom gdje se spominje Abraham. Bog se objavio Abrahamu s obećanjem da će mu njegova žena dati sina; On je obznanio ime njegova sina kao i ulogu koju će Izak imati u povijesti spasenja.
Ista stvar dogodila se Zahariji i Elizabeti. Pomoću anđela Bog je objavio Ivanovo rođenje ovome pravednome ali neplodnome paru. Rekao im je da će ga nazvati posebnim imenom – Ivan i objasnio im specijalnu ulogu koju će Ivan imati u ispunjenju Njegova plana za povijest.
On mora rasti, a mi se smanjivati
Kao što je Pavao rekao u drugom čitanju, Ivan je naslijedio ispunjenje svih Božjih obećanja djeci Abrahamovoj. Ivan je trebao donijeti riječ spasenja svim ljudima u Izraelu. Štoviše, on je trebao biti svjetlo narodima- svima koji su tapkali do Boga u mraku.
Često povezujemo Ivana s njegovim vatrenim propovijedanjem. Međutim u njegovoj misiji radi se o dubokoj poniznosti srca. Pavao aludira na to kad citira Ivanove riječi kad kaže da nije dostojan ni cipele odvezati na Kristovim stopalima. Ivan je također rekao da Isus mora rasti, a da se on treba umanjivati.
Tako i mi moramo živjeti kad tražimo način da slijedimo Isusa. Ono što je Ivan propovijedao to je odvraćanje od grijeha i sebičnosti, a potpuno okretanje k Ocu, svim našim srcem.
Mi se moramo umanjiti poput Ivana, da bismo mogli rasti jaki u Duhu sve dok se Krist ne utjelovi u svakome od nas.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
