Tada sam bila na porodiljnom. U školski sustav se uvodio zdravstveni odgoj. Našla sam se u šumi informacija, iščitavala literaturu, pripremala se u glavi za moguće nadolazeće situacije.
U pauzi između iščitavanja nazvala sam roditelje i ‘popila kavu’ s njima. Volim njihov pogled, razmišljanja, nenametljiv i jasan stav. Tako sam podijelila svoje brige, tjeskobe o nečemu što dolazi.
Nisam bila ni svjesna koliko sam ušla u dubinu situacije koja me preuzela. U tom monologu preko video poziva, dok su me roditelji kao psihoterapeuti strpljivo slušali kimajući glavom i dok sam im čitala problematiku iz neke knjižurine, moja dvogodišnja djevojčica je donijela knjigu da joj pročitam priču.
Lagano sam je poljubila, pomazila i zamolila da pričeka i nastavila s čitanjem. Ipak sam to činila za njeno dobro. U tom trenutku me prekinuo tata i rekao: „Dok se ti baviš proučavanjem odgoja, propuštaš odgajati!”
Ostavila sam knjižurinu i uzela tu malu knjigu, a Bogu prepustila svoju brigu.
Tatine riječi su mi često kompas i u drugim situacijama.
Čovjek je slab, ali Bog je jak
Primjećujem ljude oko sebe koji su zaglavili u osjećaju krivnje i ostaju u prošlosti, nikako da zbace breme sa sebe i žive sadašnji trenutak. Promatram ljude koji zaglave u osjećaju tjeskobne brige za budućnost, a zaborave živjeti sadašnji trenutak.
Umjesto da otvorimo Knjigu i dopustimo da Riječ govori o našoj sadašnjoj, konkretnoj situaciji, mi se upletemo u mrežu kojekakvih knjižurina. Kao da sadašnjost nije sama po sebi dovoljno teška, natovarimo sebi misli o nečemu što može, a ne mora biti.
Isus nas je s razlogom naučio moliti Kruh naš svagdašnji daj nam danas. Sve što nam je potrebno, nalazi se u današnjem danu. I tako dok se mi bavimo nečim što je prošlo ili će biti, zapravo propuštamo! Možda smo i svjesni toga, ali smo nemoćni. Dobra je spoznaja da mi i ne trebamo biti moćni, jer je snaga i moć u Isusu. Mi trebamo otvoriti Bibliju i tu ćemo pronaći rješenje, utjehu, poticaj za svoju konkretnu situaciju.
Lijepo je rekao padre Pio:
„Moja prošlost, Bože, u Tvojoj milosti.
Moja sadašnjost u Tvojoj ljubavi.
Moja budućnost u Tvojoj providnosti.”
To su riječi koje možemo svaki dan moliti. Bez obzira na osjećaj koji se u nama odvija. Snaga je u Njegovoj riječi i našoj odluci vjerovati Bogu, bez obzira na oluje u nama i oko nas.
Usprkos svemu, ostani u sadašnjici
Negdje sam pročitala kako je nekom prilikom Abraham Lincoln putovao prema nekoj nabujaloj rijeci, a imao je i pratnju uza se. Članovi pratnje su danima bili u brizi oko prijelaza preko rijeke. Abraham Lincoln je u svemu tome rekao: „Ja nikada ne prelazim preko rijeke dok ne stignem do nje!”
„Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.“ (Matej 6,34)
Stani! Opstani! Ostani u sadašnjici! To je jedino mjesto u kojem imamo izbor ne propustiti tražiti Njegovo kraljevstvo, a ostalo će nam se nadodati!
Slavica Kutnjak – Žena vrsna
Foto: Paul Hanaoka – Unsplash
