Na jednoj kavi dotaknusmo se sugovornik i ja onih škakljivih pitanja svjetonazora. Sigurno ste se jednom zatekli u takvom razgovoru, ako ništa, barem kao nijemi promatrač. Tijekom rasprave, zapara mi uši jedna njegova konstatacija koja je otprilike govorila kako su „radikalni“ katolici kukavice i ziheraši.
Moram priznati, njegovi argumenti u tom trenutku učiniše mi se jakim i donekle prihvatljivim. Klasificirao je ljude, suptilno, na njih liberalnije vjernike i one druge koji, po svoj prilici, to nisu. Za svoje reče kako žive od danas do sutra, uzimaju od života ono što im pruža, bježe od kolotečine, traže izazove, eksperimentiraju, susreću se s različitostima, riskiraju…
Ponekad i liberalci žele igrati na sigurno
Zamalo bih se bez borbe predala i prihvatila njegovu etiketu ziheraša i kukavice, da nije ubacio još jednu konstataciju:“… i naravno da ću prije vjenčanja živjeti sa svojom djevojkom, pa moram znati kako funkcioniramo skupa. Zalijetati se u brak bez da totalno poznaješ tu osobu… koja besmislica!“.
Stani malo! ‘ajmo se vratiti…
Ti, hrabri i nepredvidljivi moj prijatelju, koji riskiraš i živiš od danas do sutra, pokazuješ da se bojiš. Bojiš se života! Olako i bez razmišljanja uskačeš u avanturu, a ljubav, najveću avanturu od svih, moraš isprobati.
Ne vidiš li kako si nespretno pobio sam sebe?
Ono najvrjednije rizika sveo si na nešto što prezireš, na kukavičluk. Ne vidiš li da si u svome ziheraštvu osobu poistovjetio s parom cipela koji moraš probati da vidiš jesu udobne ili pak žuljaju, jesu li na duge staze ili samo za oko kuće, čine li te trendsetterom ili su démodé?
Osoba je neprocjenjiva – i vrijedna rizika
Osobu koja je vrijedna i ljubljena baš poput tebe, sveo si na predmet koji će služiti tebi i tvojim potrebama. Ni uočio nisi koliko si jak na riječima, ali da unatoč verbalnoj dominaciji, ne izlaziš iz svoje zone komfora. Riskiraš u nevažnom želeći ostaviti dojam go with the flow tipa, dok s druge strane, život živiš s rezervom uz mogućnost povrata.
Uzimaš sve, a ne daješ ništa. Tražiš izazove istovremeno bježeći od onih pravih jer se bojiš da možda i nisi toliko avanturist koliko misliš da jesi.
A ja? Jesam li slobodna, kako volim misliti da jesam? Prepuštam li sve u Božje ruke, spremno se suočavajući sa svime što će mi donijeti ili se ipak skrivam iza Njegovih intervencija, prikrivajući vlastiti strah od neuspjeha? Jesam li pronašla ono što je vrijedno riskiranja i upustila se u rizik i neizvjesnost ishoda ili se kukavički odmaknula opravdavajući se mišlju kako to sigurno nije Božja volja za mene?
Dok sam u tvojim očima ziheraš, u svojima sam nešto sasvim drugo, jer dok ti sa sigurnošću „znaš“ da si avanturist, ja se avanturistički borim ne bih li saznala tko sam i zašto sam, istovremeno pazeći da rasuđujući ne zaboravim čija sam od početka.
Martina Ćurić – Žena vrsna
Foto: Unsplash
