Ovo je priča o Luki i Sonji..
Još samo dvadeset minuta do slijetanja. „Bio je to dobar let”, mislio je tata dok se pripremao za protokol slijetanja. Ovo je bio već treći zadatak ovoga tjedna i tata je bio zadovoljan. Još malo i imat će vozačku dozvolu za prijevoz putnika. Možda bi jednom mogao povesti i Luku. On tako voli avione i jako je ponosan što mu tata postaje pilot.
Za to vrijeme na čvrstom tlu, mama je palila motor obiteljskog automobila. Upravo je bila završila kupovinu hrane. Na parkiralištu je bila gužva i mama se već na izlazu iz trgovine naoružala strpljenjem. „Nadam se da su Luka i Sonja pristojni i da neće srušiti kuću dok se vratim”, pomislila je dok je u retrovizoru gledala zelenog Forda kako jako polako oslobađa prolaz. Konačno se uspjela izvući na cestu i sad je već bilo posve vjerojatno da će kući stići za desetak minuta, kao što je i planirala.
Nevažno je tko je stariji a tko mlađi
Kod kuće se Luka nikako nije mogao odlučiti.
Tako mu se sviđa njegov astronaut i avion, a opet, bilo bi zgodno svirati bubanj. Jer nikoga nema kod kuće. Mogao bi svirati baš onako jako kako bi htio. „Sonji je lako”, ljutio se u sebi. „Ona samo tu gitaru pa gitaru. I tako uvijek zna što će raditi.” I dok je tako razmišljao, nesvjesno se sve više mrštio. „Baš si smiješan!” nasmije se Sonja. „Opet se mrštiš. Što se sad dogodilo?” upita ga. „Ti ništa ne razumiješ!” ljutito poviče Luka i otrči u svoju sobu.
Jako bi se ljutio kad god bi mu se sestra smijala. Ona je starija i toliko toga može bolje od Luke, a on bi tako htio da i on bude velik i da može sve što poželi. I želio bi da mu se ta Sonja ne smije. Baš je umišljena! Kao da je to nešto – biti veći od njega. I kao da on uopće može nešto poduzeti po pitanju cijele situacije. Manji je i što sad. Za sve je kriva mama. Baš je morala prvu roditi Sonju!
Odjednom se začuje kucanje. „Luka!”
„Eto je sad!” pomisli Luka. „Od te se Sonje baš ne možeš skriti!”
„Luka! Zar se ljutiš? Nisam uopće ništa loše mislila. Ali kad si se onako namrštio, izgledao si kao nekad kad si bio malen. Znaš kad si imao tri godine i nisam ti dala da sviraš moju gitaru? Luka! Čuješ li ti mene uopće?”
„Eto, znao sam! Uvijek mora misliti o tome kako sam bio mali, samo da dokaže da je ona starija, jer se toga sjeća Uhh!” pomisli u sebi Luka. „Da, naravno da te čujem. Ako sam mlađi, nisam gluh!” poviče naglas.
„Opet isto! Luka, koliko puta sam ti rekla da je posve nevažno tko je stariji ili mlađi.”
Začuje se glas s druge strane vrata.
Ljubav je i ovaj put pobijedila
„Vratila sam seee!” povikala je sretno mama dok je ulazila u kuću. „Neka mi netko hitno pomogne s ovim vrećicama!”
Lakše bi bilo da ih sama unese, ali ne smije. Toliko su čekali ovu bebu i sad je pazila na svaku sitnicu.
Luka će ipak morati van iz sobe. Ne želi naljutiti mamu. Ne sada. Tata kaže da mamu ne smiju ljutiti dok je trudna. Još malo i kad tata postane pilot, povest će ga na jedan let. Baš njega. Ne Sonju. Sonju avioni ionako ne zanimaju.
„Ipak nisi ljut, jel’ da?” mekano će Sonja tražeći put do Lukinog lica da mu da veliki sestrinski poljubac. „Nije tako loša. Sonja, mislim”, pomisli Luka i zagrli sestru. Ljubav je i ovaj put pobijedila.
Mama im je pričala o gužvi i novim sniženjima. Sonja je rekla da nikad neće shvatiti kako mama može zapamtiti sve te cijene i kada su i za koliko lipa manje, a uvijek zaboravi koji je razred Sonja. Ili Luka. Mama se nestašno nasmijala i slegnula ramenima. „Ne znam. Takva sam.”
„Nisi znala da mozak pamti selektivno?” provokativno će Sonja. „Možda ti je to važnije!”
„Ali, Sonja draga. Ti ćeš ipak ići u ce razred bez obzira znala ja to ili ne, a nitko neće umjesto mene štedjeti u kupovini.”
Posve poseban brat
„Baš to ti kažem. Nisam ja ce razred, nego Luka. Ja sam a razred, mama. I to već 6 godina.” Mama se nasmiješi i nastavi spremati hranu. Danas je dobre volje i uopće se ne obazire na Sonjine provokacije. Tata se vraća i opet će svi biti na okupu. O tome su razmišljali sve troje, zapravo. Mama se pitala što napraviti za večeru kako bi obradovala tatu. Nije bila sigurna jesu li mu se svidjele zadnji put te sojine kuglice ili da ipak ide na sigurno. Lazanje! To ne može biti pogrešno. Sonja je mislila kako mora tati pokazati novu pjesmu koju je naučila i već je vidjela taj sretni i ponosni izraz tatinog lica. A Luka? Luka je sjedio za računalom u dnevnoj sobi i pisao.
„Luka, što radiš?” upita ga Sonja. Luka se zagonetno nasmiješi i ne reče ništa. Sonja mu se nadvije preko ramena i zagleda se u ekran. Luka je pisao priču. O pilotima i avionima. Na početku je pisalo: Mom tati, pilotu, s ljubavlju, Luka.
„Ti si baš jedan posve poseban brat!” usklikne Sonja. „Mislim da će se tata oduševiti tvojom pričom!”
„Misliš?” upita Luka.
„Da! Mislim da je to jedna izvrsna priča. Stvarno imaš dara za pisanje. Puno si bolji od mene u tome, znaš?” Luka se malo zarumeni i pomisli da je njegova sestra ipak najbolja sestra na svijetu.
Uto se začuje zvono na vratima i za minutu su kvaku držale tri ruke. Tata je stigao kući.
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Pixabay
