Dublji smisao Božića – Josip i snaga poslušnosti

Josip, dublji smisao Božića, žena vrsan

Božić je blagdan na koji smo već toliko navikli da se čini kako je o njemu sve rečeno. Ipak, postoji način da iznova razmotrimo njegovo značenje gledajući na likove u jaslicama: pastire, Josipa, Mariju…

Josip je snažan, ali samozatajan čovjek, stoga se od njega ne čuje puno u Evanđelju. Ipak, on čini mnogo samom svojom prisutnošću – pravednik, radnik, poočim koji skrbi i brine, odgovoran, na raspolaganju.

Josip najviše progovara kroz svoj rad

Kao i većina muškaraca u većini kultura, Josip najviše progovara kroz svoj rad. No, čak i u tako običnom čovjeku kao što je stolar Josip, Krist je prisutan.

U prizoru jaslica, Marija u svojem srcu tiho razmišlja o svemu što se dogodilo (Lk 2,19). Josip također stoji tamo, u tihoj pripravnosti. Tako pripravnima dolazi im Krist, tako pripravni Ga i mi trebamo čekati.

Krist je najdublje ušao u Josipov život baš kad se činilo da ga je Bog tragično napustio – njegova voljena Marija bila je trudna, no on nije bio otac djeteta.

Josip pati u tišini

Galama, nemir, bunt i prezaposlenost zatomljuju ono što nam je u dubini srca, a takav je i svijet u kojem danas živimo.

Josip u svojoj krizi reagira pravedno, ali velikodušno i miroljubivo. Ne želi živjeti u laži pa pravedno odlučuje razvrgnuti zaruke s Marijom. U svojoj velikodušnosti odlučuje ne učiniti to javno.

Nakon toga anđeo, glasnik Božji koji je već posjetio Mariju te ima za posjetiti i pastire, dolazi k Josipu. Mudraci, pogani s Istoka, nisu vidjeli anđela glasnika. Njih su do Krista vodile zvijezde. No, kao što je rekao sv. Pavao, Božja vječna moć i božanstvo očituje se od postanka svijeta (Rim 1,19-20). Tako su i zvijezde, vodeći mudrace, očitovale Boga.

Josip se pobrinuo za svoju obitelj

Josip je bio mudar čovjek te se oslanjao na strah Božji. No, anđeo svoju poruku započinje riječima “Ne bojte se”, jer savršena ljubav isključuje strah (1 Iv 4,18).

Anđeo, glasnik Božjih vijesti, poručuje da je ono što izgleda kao tragedija zapravo Božje djelo. Bog preko svog glasnika potvrđuje da je to što se događa, dolazak Riječi, rođenje Krista, zapravo od Boga Oca, a ne od običnog čovjeka.

Josip se pobrinuo za svoju obitelj – odveo je Mariju u Betlehem, pronašao štalicu u kojoj je rodila Isusa, te ih oboje odveo u Egipat, daleko od opasnosti koju je predstavljao Herod. Nije im mogao priuštiti konja niti sobu u svratištu, nego samo običnog magarca i štalu u kojoj je bila stoka. Možda je mislio kako nije dostojno ispunio svoju zadaću i da nije dovoljno pružio svojoj obitelji, kao što mnogi muškarci danas misle. No, dao je sve od sebe i ispunio svoj zadatak. To je bilo i više nego dovoljno za Mariju i Isusa, kao što danas znamo.

Josip je marljivo radio, no nije bio ovisan o poslu. Radio je za svoju obitelj, ne za sebe.

Čak ga ni Sotona nije mogao poraziti

Čak ni Sotona nije mogao poraziti ovog jednostavnog čovjeka. Potaknuo je Heroda na pokolj nevine dječice, baš kao što potiče moderne Herode na holokaust abortusa. No, Josip sluša Božjeg anđela i skrbi za svoju obitelj. Dvije tako obične geste imaju veću moć pred paklenim silama od bilo čega drugog na svijetu. Da svijet ostane bez svih dobitnika Nobelove nagrade, i dalje bi preživio. No, bez poslušnosti Bogu i odanosti obitelji čovječanstvo je osuđeno na propast. Upravo su te dvije tradicionalne vrijednosti najugroženije u našem vremenu.

Josip strpljivo prihvaća Božji plan

Nakon što je opasnost prošla, Josip je poveo svoju obitelj kući. Povratak kući simbol je povratka Bogu Ocu u Nebo. Iako je taj povratak morao odgoditi, Josip je strpljivo prihvatio Božji plan, bez obzira na okolnosti. Bijeg i život u stranoj zemlji bili su prepuni poteškoća, no raditi po svom, bez Boga i sigurnosti koju On pruža, bilo bi još teže.

Bez Josipove poslušnosti, Marija i Isus možda ne bi preživjeli. Iako niti vrata paklena ne mogu nadvladati Crkvu, Providnost ipak želi našu suradnju – vjernost, povjerenje i poslušnost koje smo izabrali u slobodi, kao Josip.

Josip se kratko spominje 12 godina kasnije, kada se Isus izgubio u hramu. Dijelio je Marijinu zabrinutost, kao i radost kad su ga našli. To isto osjećamo i mi kad zbog neposlušnosti izgubimo Krista, te kada ga ponovno pronađemo i izmirimo se s Njim. I mi Ga pronalazimo u Crkvi, kod Njegova Oca. Marija, budući da je bila bez grijeha, s nama dijeli samo bol zbog gubitka Krista. No Josip, grešnik kao i mi sami, također osjeća i krivnju. Josip je Kristu bio ljudski najbliži od svih grešnika. 

Ostatak života proveden u kristolikoj tišini

Nakon tog događaja nemamo više nikakve informacije o Josipu. Ostatak svog života proveo je u kristolikoj tišini. To razdoblje je kao baza vala koja daje pokretačku snagu, no vidimo samo rezultat toga – pjenu na njegovom vrhu. Nekad nam se čini da nismo vidljivi i zbog toga mislimo da nas je Bog zaboravio, no On nas je zapravo položio u temelje.

Posljednje što Sveto pismo kaže o Josipu jest da je Isus njemu i Mariji bio poslušan te je napredovao u mudrosti, rastu i milosti (Lk 2,51-52). Poslušnost je bila Kristova hrana te je i sam rekao da se njegova hrana sastoji u tom da vrši volju Onoga koji Ga je poslao i da dovrši Njegovo djelo (Iv 4,34).

Poslušnost osnova svetosti

Krist je poslušnost koju podučava počeo prakticirati već uz Mariju i Josipa. Oni su svojim primjerom pokazali da je poslušnost osnova svetosti. Isus je i na Kalvariji ostao poslušan onako kako je naučio u Nazaretu, iako je Sin Božji. Savršen plod onoga što su posadili i njegovali Josip i Marija ubran je na Kalvariji. To je roditeljstvo – duhovno sijanje plodova koji će kasnije biti ubrani.

Stoga Josip, kao i Marija, sudjeluje u djelu otkupljenja. I mi, također. U tome je najveće dostojanstvo našeg svakodnevnog rada i poslušnosti. Tako spašavamo svijet. Naša djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu spašavaju duše od vječnog pakla, čak i one koje nikada nismo upoznali u ovozemaljskom životu. Kakva li će to biti radost sresti ih u vječnosti!

I mi smo, kao i anđeli, protagonisti koji iz pozadine sudjeluju u velikoj drami spasenja svijeta. Naše uloge nisu spektakularne nego obične, kao što je uloga kulisa na sceni. Obična, ali neophodna, naša uloga sastoji se od svakodnevnog rada. Takva je bila i uloga sv. Josipa radnika. To je sakrament običnosti.


Peter Kreeft – Catholiceducation.org
Prevela: Danijela Janjanin
Foto: Pixabay

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.