Od malih nogu sklona sam herpesima na usnama i licu. Te velike kraste znale su mi katkada prekriti cijela usta. Kad sam bila mala, a i malo starija, znala sam cijeli dan provesti plačući – ne zato što me boli, iako stvarno boli, nego jer sam ružna. Nerijetko sam znala ostati doma dok su moji prijatelji išli van.
Koji je tvoj herpes?
Danas je priča malo drugačija. Danas se fotografiram s herpesom i idem van s njime. Danas se smijem s njime, a moram vam priznati da izgleda manji kad usne raširim u osmijeh. Mnogo ljudi ga ne bi ni primijetilo, ali u mojim očima bio je ogroman. Dugo mi je trebalo da to shvatim. A ti? Koji je tvoj herpes? Što te tjera na to da se pogledaš u ogledalo i odmahneš rukom? Što te tjera na suze? Mnoge djevojke imaju problema sa svojim izgledom dok gledaju savršene fotošopirane slike koje ih bombardiraju sa svih strana. Mnoge gledaju u sebe smatrajući se nedoraslima nametnutoj ljepoti. Nametnutom idealu ljepote.
Koliko si puta suznih očiju češljala svoju tanku kosu ili pokušavala ukrotiti onu razbarušenu? Koliko si puta pogledala u taj razmak među zubima i odlučila se ipak ne nasmijati? Koliko si puta pogledala u taj krivi zub i odlučila druge uskratiti za osmijeh?
Ne dopusti svom herpesu da te okuje
Gledala si danima u to svoje visoko čelo pokušavajući pronaći frizuru koja će ga učiniti manjim, znam da jesi. Iz profila si promatrala svoj krivi nos i skrivala ga kosom. Koliko si puta obukla crnu haljinu, pogledala u svoju bijelu kožu i što prije skinula, zamijenivši je nečim što neće toliko istaknuti tvoj ten? Ne znajući da tamo netko plače radi svoje tamne kože… Koliko si puta pogledala u svoja ravna stopala i krive noge te obukla dugu suknju i tenisice? I taj ožiljak nasred obrve, zar je baš morao tu nastati? Koji je tvoj herpes? Koliko ih je?
Možda i nije tako velik kako se tebi čini. A sigurno će postati puno manji ako mu se nasmiješ. Te tvoje sitne nesavršenosti možda su toliko neprimjetne, a puno je onih kojima su simpatične. Pogledaj malo dublje. Ne dopusti svom herpesu da te okuje. Pogledaj svoje kvalitete. Nemoj dopustiti da ti život prođe sa suznim očima usmjerenih prema ogledalu. Nemoj dopustiti da uskratiš druge i sebe za svoje fotografije. Ta te nesavršenost čini jedinstvenom. Možeš je prihvatiti ili odbaciti. Ali s odbacivanjem dobivaš samo još veće nezadovoljstvo. I lako bi mi sada bilo napisati: nije bitan izgled kad shvatiš da si ljubljeno Dijete Božje kao što jesi. Ali to treba sjesti u srce. Također, mogu ti reći da postoji nešto važnije – ljudskom oku nevidljivo. Ali što ti vrijedi?
Okreni pogled prema onome što voliš na sebi
Umjesto da gledaš u svoje ožiljcima izbrazdano lice, pogledaj u svoje lijepe zelene oči. Umjesto da gledaš u svoj krivi nos, pogledaj u svoj predivan osmijeh. Umjesto da prenaglašavaš svoje male nesavršenosti, okreni pogled prema onome što voliš na sebi. I zavoli se. Nije lijepo reći sebi da si ružna i odbaciti se. Bi li mogla stati pred lice Gospodina i reći mu: kako možeš ovakvo što stvoriti? Bi li mu mogla doći i reći: Bože, ove usne oko kojih si se toliko trudio čine me nesretnom? Što bi ti on tada rekao? Bi li se rastužio?
Lijepa si! Predivna si! Jedinstvena si! Dok plačeš ne želeći ići van, drugi čeznu za tvojim susretom. Dok skrivaš svoj osmijeh, ljudi ga iščekuju. Dok trošiš sate i sate pokušavajući skriti neki dio sebe, ljudi čeznu za tvojim prisustvom. Ne daj se okovati nečim što ne zaslužuje tvoje misli. Izađi, nasmij se i zahvali na tome koliko te predivnu naš dragi Bog stvorio!
Monika Kajinić – Žena vrsna
Foto: Gary Edmonstone – Unsplash
