Čitanja:
Job 7,1–4.6–7
Ps 147,1–6
1 Kor 9,16–19.22–23
Mk 1,29–39
U današnjem prvom čitanju Job opisuje ispraznost života prije Krista.
Njegova žalopojka podsjeća na kletvu izrečenu Adamu nakon počinjenog grijeha (vidi Post 3,17–19). Žene i muškarci su poput robova koji čeznu za zaklonom i odmorom koji im je nedostižan. Životi su im poput lahora koji dođe i prođe.
Ali, današnji nas psalam podsjeća da Jahve sabire raspršene, liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove (vidi Iz 11,12; Iz 61,1). Ispunjenje ovog obećanja vidimo u današnjem evanđelju.
Šimunova punica je poput Joba, u očaju. Preslaba da samu sebe spasi.
Ali Bog obećaje da će svoje izabrane uzeti za ruku (vidi Iz 42,6), i Isus njoj pruža ruku i podiže je. Isti je grčki glagol upotrebljen kada je Isus zapovijedio mrtvoj djevojčici da ustane (vidi Mk 5,41–42). I ponovno se koristi kod opisa Njegovog uskrsnuća (vidi Mk 14,28; Mk 16,7).
Svatko je pozvan iz zahvalnosti učiniti sebe slugom
Ono što je učinio Šimunovoj punici Isus čini svima nama – podiže nas iz smrti grijeha (vidi Ef 2,5).
Primijetite tu sveobuhvatnost u današnjem evanđelju – donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute; sav je grad nagrnuo k vratima; svi te traže; prođe svom Galilejom…
I mi smo ga pronašli. Po krštenju nas je iscijelio i podigao na novi život u sebi (vidi Hoš 6,1–2).
Poput Šimunove punice, svatko je pozvan učiniti sebe slugom Krista.
Naši životi moraju biti žrtva hvale, predani za širenje evanđelja – kako govori sveti Pavao u današnjoj poslanici – da bi svi bili spašeni.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
