Još snen prije zore, jedva škiljeći suhim okom, dovučem se do kupaonice. Zatim pripremam doručak, uključujem TV… Prve vijesti, servisne informacije pa malo rastezanja i neki „savjet“ za dobar dan, tipa zdrav zajutrak od iscijeđenog soka povrća s cimetom i malo limuna… Odlazim na posao, vraćam se predvečer kući iscijeđen kao onaj limun s TV-a od jutros. Gledam sapunice dok pripremam večeru, zatim kviz, loto i konačno barem tri od četiri večernja dnevnika koji me programirano bombardiraju zlom. Na kraju dana, još stignem pogledati i neki film ili seriju s puno prolivene krvi, droge i svakovrsnog nemorala za laku noć… Onda se, srećom, s bolnim trzajem probudim i shvatim da je sve to bio samo ružan san.
Prosječan čovjek 4 sata dnevno provede gledajući TV
Svjetske statistike govore o prosječno 4 – 5 sati gledanja TV zaslona uz 6 sati ovisnosti o internetu. Stručnjaci kažu da tko ne prati medije – taj je neinformiran, a tko prati – taj je dezinformiran. Ovakav životni obrazac uobičajen je za potpuno izgubljenog postmodernog materijalistički ideologiziranog čovjeka. Novovjeki futurizam sve više rastače ljudsku vrstu. Primjećuje se ovaj zloguki sindrom najviše kroz prizmu simptoma kliničke smrti savjesti (koja preživljava još samo na aparatima, dok je sasvim ne isključe) i kreativnosti koja je odavno postala tek krik čovjekove duše u besmislu sadašnjosti. Svaki novi sat upijanja loših TV signala ubija naše dostojanstvo, inteligenciju i duhovne sposobnosti. Postajemo, kao vrsta, duhovno impotentni i s time blijedi i nestaje savršena slika, ljubavlju Stvoritelja utkana u nas.
Gospa nas podsjeća da svakodnevno moramo napuštati svoje „zone udobnosti“
Prezbi je (prof. Tomislav Ivančić) znao dobro nasmijati ljude na seminarima Nove evangelizacije. Jednom je tako, govoreći o Blaženoj Djevici, rekao da se ne iznenadimo jer Marija, osim što se ukazuje u Međugorju, govori hrvatski, a probala je i međugorske kolače… Sjetih se toga kad je prijateljici koja se zbog davnog posavskog izbjeglištva našla u Njemačkoj, nedavno umrla majka. Majka joj je bila temeljni oslonac u životu, a zbog tegobnih ratnih djetinjih životnih okolnosti i značajno jači oslonac od uobičajenog. Čvrsto vjerujući, govorim joj da je mama otišla u Vječnost blaženu koje je mjesto stanovanja za svakog čovjeka, a ne ova naša divna i jadna planeta na kojoj smo tek putnici. I da je nebeska Majka Marija s nama i čuje vapaje umorne duše privodeći nas uvijek svome Sinu…
Marija nas podsjeća da svakodnevno moramo napuštati svoje „zone udobnosti“. To je u psihologiji „koncept koji se odnosi na mentalno i bihevioralno stanje u kojem ljudi slijede rutinu i ponavljajuća ponašanja, strategiju i stav, bez preuzimanja bilo kakve vrste rizika ili promjene u svom životu.“ Duhovno je jasno da doista moramo napustiti stare obrasce i potpuno promijeniti usmjerenje života. Okrenuti se k Njemu. To dakako uključuje poniženja, omalovažavanja, ponekad i ozbiljnije rane koje ćemo zadobiti od ovoga svijeta. Ali ništa zato, blaženi bili ako smo povjerovali! Ovo se u duhovnosti zove jednostavno: „obraćenje“, tj. usmjeravanje i usklađivanje vlastitog života s principima Stvoritelja.
Bitno je ne ispustiti nikada više iz ruku spasonosni križ. To je jedini siguran put, sve je ostalo blještavilo varljivog svijeta koje tako brzo prolazi.
Što više pobjeđujemo sebe, to nam On daje više milosti; i ako smo danas imali snage nadvladati jednu poteškoću, sutra i preksutra moći ćemo nadvladati druge koje su mnogo veće i gore.
(Sv. Vinko Paulski)
Ugasi TV, programiraj svoje dobre navike
Neuroznanosti su jasno pokazale da u čovjeku nisu odlučujući genetski zapisi nego navike koje smo u sebe utisnuli. Neću se stoga naslađivati porocima, podmetanjima, svađama i lažnim vijestima jer me to tjera u depresiju i ubija, već sam željan dobrih sadržaja, pozitive, vrlina i kreposti koje me oživljuju i unose vitamine optimizma.
Čovjek je prolazan na zemlji kao zapaljena božićna prskalica. Malo zaiskri i već ga nema. Kad me ova pomisao uplaši, samo se sjetim da je smrt tijela zadnji korak do susreta s Gospodinom. Nakon nje nema više problema, nema više boli, nema jauka. Samo Susret s Njim i vječnost blažena. Ta me vjera, ta me nada uzdiže iznad svih ovozemaljskih trpljenja i teškoća.
O tome što se ti i ja ravnamo po Božjoj volji, ovise mnoge velike stvari.
Nemoj to zaboraviti.(sv. Josemaria Escriva)
Stoga: jesam li bolestan, gledat ću Njegov križ. Jesam li tužan, zagrlit ću Isusa. Jesam li zlovoljan, sjetit ću se Njegovog milosrđa prema meni grješniku. Gospodin je, milosrdan i zaogrnut u ljubav, pozvao Mateja carinika da pođe za Njim. Ne zanima Ga njegova grješna prošlost niti sadašnjost. Tako poziva mene i tebe. Ne zanima Ga kakvi smo, nego kakvi možemo postati. Ovu priliku života neću propustiti. Od danas se možemo mijenjati nabolje. Uvjeren sam da ćemo uspjeti i bit će dobro. Jako dobro.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Amal George – Unsplash
