Čitanja:
Izl 16,2-4.12-15
Ps 78,3.4bc.23-25.54
Ef 4,17.20-24
Iv 6,24-35
Put učeništva je doživotni egzodus, izlazak iz ropstva grijeha i smrti, do svetosti istine na gori Sionu, obećane zemlje vječnoga života. Put može biti grub. A kad postane takav, mi možemo doći u napast da se žalimo poput Izraelaca u prvom čitanju. Moramo na ovo vrijeme nevolja gledati kao na testiranje onoga što se nalazi u našim srcima, kao na poziv da se više pouzdamo u Boga. Vrijeme je to za pročistiti motive i razloge svoje vjere.
Kao što nas Pavao podsjeća u svojoj poslanici, moramo napustiti naše prijašnje ponašanje i varljive požude koje vode u propast. Trebamo početi živjeti prema slici Boga na čiju sliku smo, u konačnici, stvoreni u pravednosti i svetosti istine. Isus u današnjem Evanđelju govori mnoštvu da ga oni slijede zbog pogrešnih razloga. Naime, išli su za njim jer ih je nahranio i napunio im trbuhe.
Vrijeme kušnje nas uči da nam je potrebno više od zemaljskoga kruha
Izraelci su također zadovoljno slijedili Boga sve dok su imali puno hrane. Hrana je vrlo očiti znak jer je najosnovnija ljudska potreba. Trebamo „kruh naš svagdašnji“ da bismo živjeli. Međutim potrebno nam je i više od kruha. Potreban nam je kruh vječnog života koji čuva one koji vjeruju u Njega. Mana u pustinji, poput kruha koji će kasnije Isus umnožiti za mnoštvo ljudi, bio je znak Božje Providnosti – da bismo se trebali pouzdati da će se On za nas pobrinuti.
Ovi znakovi ukazuju na njihovo ispunjenje u Euharistiji, u obilnom kruhu anđela kako pjevamo u današnjem psalmu. To je hrana koju nam Bog želi dati. Ovo je kruh kakav bismo trebali tražiti. Međutim vrlo često nismo gladni takvoga kruha. Umjesto toga tražimo propadljive stvari naših svakodnevnih želja i požuda. U našoj slabosti smatramo da su ove stvari ono što nam zaista treba za život. Moramo se više pouzdati u Boga. Ako prvo tražimo Njegovo kraljevstvo i Njegovu pravednost, sve ostalo će nam se dodati (Mt 6,33)
Dr. Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
