Vrijednost duše

Vrijednost duše, dar, duhovnost, vjera

Kako odmiče Božićno vrijeme, može predstavljati napor stalno imati na umu stvarno značenje blagdana. To je posebno teško kada se čini da se svijet prebrzo vraća „običnom vremenu“. Postoje brojne božićne emisije i filmovi koji nam pokušavaju progovoriti o samoj biti Božića (iako oni nestanu s televizije čim Božić zapravo dođe), ali nitko to nije napravio tako dobro kao Linus u Božiću Charlie Browna, kada se prisjeća priče iz Lukina Evanđelja[1].

Ne zaboravimo što slavimo

Možda je najbolji način za zadržavanje Božića u našim mislima kroz cijelo božićno vrijeme  svakodnevni povratak Sv. Pismu i uvijek dragim božićnim popijevkama, da se osiguramo da ne zaboravimo što slavimo.

Trenutno moj omiljeni redak božićne popijevke dolazi iz Tihe noći:

„Sve dok se On nije pojavio i duša nije osjetila svoju vrijednost“

Duša je osjetila svoju vrijednost. Čekali smo, živjeli u grijehu, u očajnoj potrebi za Spasiteljem. I te noći, kada je Bog po prvi put udahnuo ponoćni zrak Betlehema, svijet je shvatio da ga Bog neće ostaviti siročetom.

To nije nešto što smo zaslužili. Nismo dostojni čak ni ovog zemaljskog života kojeg živimo. Zrak koji sada dišeš nisi zaslužila. Naš zemaljski život je potpuni dar. Bog nas nije stvorio jer nas je trebao ili jer je bio usamljen. Stvorio nas je kao čisti dar, iz potpune i slobodne ljubavi. On nam bez posebnog razloga daruje ovaj zemaljski život, potpuno nezaslužen.

On nam želi dati još više

Kad bi to bilo sve što nam daje, bilo bi više nego što zaslužujemo. Ali On nam želi dati još više; ne samo ovaj zemaljski život, nego i božanski život. I svi znamo tu priču: Adam i Eva su ga odbacili u Vrtu, a mi ga svakodnevno odbacujemo našim grijesima.

To bi trebao biti kraj priče. Ako nekome daš dar koji uopće nije zaslužio, a on ti ga baci natrag u lice, koja bi bila tvoja reakcija?

Rođenje Isusa Krista nas podsjeća da Božja ljubav nikada ne miruje. Nije nas stvorio da bi nas ostavio u grijehu. On nas poput nebeskog psa tragača slijedi, moli da se vratimo, ostaje naš prateći Zaručnik.

Vrijednost duše

Bez obzira na to koliko smo grešni, On smatra da smo vrijedni ljubavi.

„Sve dok se On nije pojavio i duša nije osjetila svoju vrijednost“

Kad su pastiri kleknuli pred djetetom Isusom, svijet je vidio da priča nije gotova. Grijeh, greške, čežnja, čekanje….dobili su odgovor.

Nikada nećemo biti vrijedni darova koje nam Bog želi dati. Ali, nismo niti smeće koje se može ostaviti  pokraj ceste, u očaju. On ne stvara smeće. Stvoreni smo na Njegovu sliku i priliku, i On nas nije namjeravao ostaviti u mraku.

Njegov dar nama

Ono što Adam i Eva nisu uspjeli učiniti u Vrtu, On je za nas učinio na križu. A sve je započelo u jaslama.

Odbacili smo Njegov dar, ali On nam je dao moć da ga ponovo možemo primiti.

„Uvijek iznova nas zadivljuje činjenica da Bog postaje djetetom tako da bismo Ga zavoljeli, tako da bismo se usudjeli zavoljeti Ga, i da, kao dijete puno povjerenja, dopusti da ga primimo u svoje naručje. To je kao da Bog kaže: Znam da te plaši moja slava, i da se želiš dokazati pred raskoši mog lica. Zbog toga ti dolazim kao dijete, tako da me možeš prihvatiti i voljeti.“ (papa Benedikt, Polnoćka, 2012.)

Kako ću danas živjeti? Dok započinjemo novu godinu, hoću li živjeti kao netko tko je vrijedan Božjeg utjelovljenja? Ili ću živjeti i dalje u tami grijeha? On misli da sam vrijedna Njegovog dara. Ponašam li se i ja tako?

Prevela Marija Popovski

Foto: Unsplash.com

[1] https://www.youtube.com/watch?v=DKk9rv2hUfA

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.