Uzdisaji oduševljenja su kao blago, zar ne? Primaš zrak pa se na trenutak osjećaš kao da si ekstra poletan i da se možeš nonšalantno prebaciti na vedro nebo. Katkad ti se čini da tamo dospiješ. Ima, naravno, uzdisaja koji su teški ili, bolje rečeno, popraćeni teškim osjećajima. Ponesu te ti osjećaji sa sobom u olujno nebo i odjednom izbacuješ iz sebe samo oštre komentare. Poslije takvog teškog uzdisaja, kad skupiš snage, treba potražiti ono što će te izvući da ne ostaneš u oštrini. Oštrina reže i treba paziti da rez ne postane predubok. Ljepota katkad pomaže u takvim situacijama. Ima toliko ljepote koja zaslužuje našu pažnju, a ne dobiva je. Znaš li što je mene nedavno oborilo i učinilo ekstra poletnom? Ima više toga, ali izdvojit ću nešto.
Nije samo za turiste
Naslušala sam se priča turista o tome kako im je ovo već deseti put da su posjetili neki nacionalni park u Hrvatskoj, a ja nisam ni jednom. Ni jednom nisam bila, a turisti iz drugog kraja svijeta idu već deseti put. Zaključila sam da moram posjetiti barem Plitvice i Paklenicu. Vjerovali ili ne, na kraju sam navedene nacionalne parkove zbilja posjetila. No ono što je najbitnije u priči jest da su me oba nacionalna parka oduševila. U nekoliko navrata mi je došlo da uzdahnem pri pomisli „Ajme, doći ću i ja tu deset puta!“. Upitno je hoću li stvarno doći deset puta, ali u trenutku zanosa sam u sebi pomislila da zasigurno hoću. Uz uzdisaj, naravno. Pogledajte samo slike na društvenim mrežama nacionalnih parkova i botaničkih vrtova! Nisu li divne? Kad nisam u mogućnosti prošetati u prirodi, samo pregledavanje tih slika me razveseli.
Turisti su također vidjeli više izložbi od mene. Nije da se natječem s turistima, ali sam se zapitala jesu li oni zbilja jedini koji prepoznaju vrijednost ljepote? Sjećam se kad sam vidjela radove Ivane Bilić Antičević, oduševili su me. Toliko je nježnosti i sklada bilo u njima, da se mogao osjetiti mir promatrajući te slike. Sličan osjećaj sam osjetila kad sam vidjela rad Timothyja Schmalza. Njegova brončana skulptura beskućnika ima snažnu poruku. Oduševljenje je pratilo uzdisaj, naravno. Moram priznati da je i Michael D.O’Brien, kao i Hildebrand projekt, imao značajnu ulogu u mom prepoznavanju značaja umjetnosti. Čitajući O’Briena i prateći Hildebrand projekt, shvatila sam da je umjetnost više od boje na platnu i slično. Umjetnost je i poruka. Katkad ta poruka prenosi intenzivne emocije. Možda je utjecaj O’Briena i Hildebrand projekta čak značajniji od utjecaja turista, ali neću previše razmišljati o tome.
Odgovor na molitvu
Ljepota zbilja čuda čini. Otvori li se prilika da posjetite umjetničku izložbu, otiđite. Otvori li se prilika da pročitate neko remek-djelo, pročitajte. Potpuno nepristrano, preporučujem da započnete s Teofilom od O’Briena. Otvori li se prilika za svirku na otvorenom, otiđite. Takve svirke su mi jedno od najboljih iskustava u životu. Sjećam se kad je u Zadru bila jazz svirka na otvorenom. Došla sam i divno se provela u očaravajućem ambijentu Zadra u predvečerje. Vjerujem da mi je svaki susret s ljepotom jedan mali odgovor od Boga na molitvu „Mira mi daj!“. Što se tiče mojih uzdisaja… Ne brinite, svaki uzdisaj je pratio izdisaj.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Avery Meeker – Unsplash
