Ljeto je na zalazu. Ponovno sam ga iskoristila da bih ulovila trenutak reda. Kroz godinu, u želji da puno toga učinim, obično započnem više nego što stignem dovršiti. I onda sve nedovršeno čeka ljeto. Čeka odmor da pokrpam zaostatke. Čeka i moj um nestrpljivo, da iskrižam sve s to do liste koja je duga u nedogled. Da se smiri. Da popusti onaj osjećaj: „Moram još to i to i to i to…” I uspijem. Napravim sve. Dođe taj trenutak reda, kad je sve učinjeno, podmireno, dovršeno.
I potraje nekoliko dana, sati ili minuta. Dok ne započnem nešto novo. Onda se ponovno vraćam u kaos.
Jedan trenutak reda čini se normalnim, a mjeseci kaosa neprirodnim stanjem
Razmišljala sam puno o tome ovo ljeto. Većinu godine zapravo provedem u kaosu, puno manji dio godine u redu. A opet imam dojam da je red normalniji. Da je red prirodno stanje stvari. Da bi inače trebalo biti sve u redu.
Kada nastupi trenutak reda, imam sve konce u rukama. Vladam situacijom. Imam sve pod kontrolom. To mi se sviđa i tome težim. Vjerojatno nisam jedina.
No je li zaista prirodno da je sve u redu, da imamo sve pod kontrolom i da savršeno vladamo situacijom?
Obično upravo u trenutcima kaosa budem svjesnija da ovisim o Bogu i da bez Njega ne mogu učiniti ništa. U trenutcima kaosa se oslanjam na druge ljude oko sebe, tražim pomoć, savjet, utjehu. Obično nakon tih trenutaka kaosa naučim najveće i najvažnije lekcije. Baš se njih češće sjećam kao važnih. Iako su neizvjesni, nelagodni i djeluju neprirodno. Kao da predstavljaju vrijeme čekanja. Čekanja trenutka kada će sve biti u redu. A zapravo, kaos nije vrijeme čekanja. Kaos je vrijeme života.
Umijeće življenja nije naučiti kako uspjeti napraviti sve s to do liste. Kako stići uskladiti privatno i poslovno. Kako imati savršeno uredan stan, ali i vrijeme koje provodimo u druženju. Kako… nadopuni sama. Uvijek lovimo balans. Uvijek lovimo red. A oni se događaju samo na tren. Ne zaboravi – živiš i kada je kaos. Nisi na čekanju.
Život se odvija i u kaosu
Kaos je samo naizgled neproduktivan. Jer se njegova produktivnost odražava i mjeri na drugačiji način. Kaos je stanje kada živiš otkrivajući svaki novi dan kao dar. Ne znajući što te točno čeka, ali sigurna da je s obzirom i ljubavlju pripremljen. Pa ga prihvaćaš s pouzdanjem i zahvalnošću. I uživaš u njemu. Diviš mu se. Raduješ mu se. Živiš ga. I postaješ privrženija Onome koji ga ti je darovao.
Dopusti Bogu da bude Bog. Dopusti da red bude Njegova briga. Uživaj u trenutcima reda, ali živi i u kaosu. Ne dopusti da život bude na čekanju.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Matthew Tkocz – Unsplash
