Bok, nikako da ti se javim. Pomislio bi čovjek da u karanteni imaš dovoljno vremena za sve, ali nije tako. Barem meni. Nekada imam cijeli dan i opet mi prođe, a da ništa konstruktivno ne napravim.
Znaš, prije sam mislila da si takve dane ne mogu dopustiti. Kao neka blokada, a ako se dogodi, osjećala sam se glupo i krivo jer se dogodio. Sada, kad takvih dana ima više, učim prihvatiti svoju slabost, da sam samo običan čovjek, ograničen. I mogu ti reći da nije uzalud ni takav dan. Učini te malo poniznijim.
Ovo sam vrijeme, kao i svi valjda, htjela provesti učeći neke nove vještine, a na kraju sam naučila samo koje su dobre serije na Netflixu. Lako se izgubiš u otuđenjima.
Tješi me ipak činjenica da je Bog iza svih tih događaja. Jer Bog djeluje u konkretnoj povijesti.
Sada su i ovdje počele mise s narodom iako se narod nije pojavio. Vjernici su većinom starija populacija pa ni ne čudi.
Znaš, sada ovo vrijeme se čitaju Djela apostolska. Puno sam razmišljala o apostolima, kako su bili neustrašivi. Ne oni sami, nego imali su Duha Svetoga i onda su išli po cijelom svijetu i govorili o pobjedi nad smrću znajući da je to najvažnija vijest za sve ljude. Daleko sam ja od toga, vjeruj mi. Jer nemam Duha sigurno, još uvijek razumom želim shvatiti događaje… Ali dođu situacije trpljenja koje ne možeš shvatiti niti objasniti. Za takve situacije je potrebna vjera. Ah, sad sam zakomplicirala, ali znaš li što mene drži ovdje? Osim zatvorenih granica? I ja se to nekad pitam, ali rekla bih da je točan odgovor Božja ljubav!
Jednom kad doživiš tu Božju ljubav ne možeš ostati imun. Ja to najviše vidim preko sakramenta oproštenja grijeha. Vidiš grijeh, pokaješ se i Bog sve to uzima na sebe. Krist koji je sve već platio, zamisli…
Opet sam se zapetljala, ali nadam se da me uspiješ pratiti. Moram završiti s tipkanjem jer ću zakasniti na misu. Čujemo se još, pusa!
Tvoja Ana
Ana – Žena vrsna
Foto: Natalia Luchanko – Unsplash
