Kako povezati život oca obitelji s monaškim načinom života? Naravno, to se u prvom redu odnosi na monahe koji žive u zajednici jer otac obitelji nikako ne može biti odvojen od suživota s drugim osobama.
Živi u suživotu s članovima obitelji, a zatim i s drugim ljudima (kolegama, prijateljima, rodbinom). Može li se otac obitelji, živeći svoj poziv, spasiti? Treba li činiti nešto posebno? Npr. moliti se cijeli dan, biti neprestano u crkvi ili je dovoljan „samo“ obiteljski život? Ako se živi ispravno, obiteljski se život može definirati kao jedan oblik asketskog života.
Jedinstveni cilj monaha i očeva jest – spasenje
Monah Dorotej definira askezu kao: „čovjekov napor, potpomognut Božjom milošću na putu do zbližavanja s Kristom i sjedinjenja s Bogom u vječnosti.“ Dakle, askeza ili bilo kakvo odricanje, tj. kroćenje tijela – trapnja, ima smisla jedino ako je krajnji cilj jedinstvo s Bogom. U povijesti su postojale razne sekte koje su grješkom smatrale kako je tijelo zlo (primjerice manihejci, gnostici, montanisti, dualisti itd.).
Nažalost, danas se među mnogim osobama koje se nazivaju katolicima također uvriježilo isto mišljenje: tijelo je nešto loše, zlo, sramotno, pa se, primjerice, bračno jedinstvo smatra sramotnim, grješnim i odvojivim od nauma spasenja. Da tijelo nije zlo, svjedoči i ispovijest u vjerovanju „…i utjelovio se po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice…“ Zar bi Bog učinio nešto grješno? Pavao Korinćanima poručuje: „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“ (1 Kor 6,19-20).
Dakle, ako sam Bog uzima tjelesni oblik, sigurno ne želi reći da je tijelo zlo! Grijeh je zlo, grijeh je ono što uništava ljepotu stvorenu od Boga – lijenost, neumjerenost u jelu i piću (proždrljivost), pohlepa… U borbi protiv grijeha svi su u istom „kotlu“: monasi, bračni drugovi, djeca, svećenici, biskupi, papa.
Svima je zajednička ova borba. U tekstu se iznosi usporedba monaškog načina života i života očeva obitelji kroz nastojanja kroćenja tijela i tjelesnih požuda u svrhu krajnjeg cilja dolaska do Neba. Dakle, imaju li monaški i obiteljski način života sličnosti u cilju prema spasenju?
Služenje supruzi i djeci u svakodnevnim situacijama
Što čine monasi? Najjednostavnije rečeno: oni, postavši svjesni vlastite grješnosti, slabosti i sramote vlastitih grijeha, odlučiše otići u pustinju, nasljedujući tako Krista u borbi s đavlom i tjelesnim kušnjama. Želeći krotiti požude i pohlepu vlastitog tijela oni čine razne pokore, primjerice: odričući se sna, budeći se noću za molitvu, spavajući na zemlji pod vedrim nebom; posteći odriču se hrane i pića osim onoga nužnoga za život. Kada dođu braća monasi ili druge osobe u posjet, goste ga kao Krista: sve najbolje daju njemu, pa onda tek sebi. Dakle, odriču se sebe s ciljem nasljedovanja Krista koji odlazi u pustinju 40 dana, postiti i moliti prije odlaska u svijet.
Koliko sve navedeno ima veze s ocem obitelji? U prethodnom članku „Uloga oca tijekom trudnoće“ na kraju se navodi kako razdoblje prave askeze za oca obitelji dolazi zapravo s dolaskom majke i djeteta iz rodilišta. Ovdje će se detaljnije pisati upravo o tome. Primjerice: što to čini monah i što to može činiti otac obitelji kako bi sličio njemu?
| MONAH | OTAC OBITELJI |
| Ustaje noću za molitvu, odričući se sna. | Uzima uplakano novorođeno dijete noću i moli noseći ga (za vlastito posvećenje, za posvećenje supruge, djeteta kojeg nosi, moli za neprijatelje i slično...). Dakle, uživa u povlaštenom vremenu koje mu dijete omogućuje. Osim toga, važna je i molitva prije jela, bračnog čina itd. |
| Posti (gotovo) svakodnevno. | Odredi određene dane posta u tjednu i namijeni ih za suprugu, djecu, članove šire obitelji... |
| Kada dođu braća monasi ili druge osobe u posjet, goste ih kao Krista: sve najbolje daju njemu pa onda tek sebi. | Osim što će pripraviti (možda ne najsavršeniji) ručak kad god prilike dopuštaju, može uz pomoć starije djece postaviti stol. S obzirom da supruga često doji može joj izrezati hranu i poslužiti. Zatim na red dolaze djeca, a na kraju odvaja i sebi. Prepušta bolji komad hrane drugima. Ukoliko otac nema problema sa zdravljem, a potrebno je nositi dijete za vrijeme ručka, on preuzima bebu dok supruga završi ručak, a on posljednji jede. |
| Pješači pustinjom mnoge dane i noći kako bi posjetio brata pustinjaka i ohrabrio ga ili naučio nešto od njega. | Prepušta automobil supruzi, pogotovo ako je brojnija obitelj, te (ako je moguće) pješači na posao i s posla ili putuje javnim prijevozom. U obitelji s više članova postoji veća potreba za mobilnošću stoga prednost dobiva supruga s djecom, a ne samo otac. (Ako to konkretne obiteljske prilike dopuštaju). Vrijeme provedeno u automobilu idealna je prilika za molitvu. S obzirom da otac nije opterećen vožnjom, može se bolje koncentrirati. |
| Kroti svoje tijelo tako što i zimi i ljeti spava pod vedrim nebom. | Može u granicama izdržljivosti ili zdravstvenih mogućnosti prilikom obavljanja osobne higijene manje koristiti toplu vodu te je ostaviti za ukućane, a novac koji se time uštedi namijeniti siromasima. |
| Nosi jednostavnu odjeću, imajući na umu dostojanstvo tijela. | Neće žudjeti za poznatim markama odjeće, kada može jedna skromna majica, hlače i cipele koje nisu u iznosu mjesečne plaće lijepo urediti tijelo. Na ovaj se način može jednako kao i skupim stvarima odavati dostojanstvo i poštovanje prema sebi i drugima. Ne smatram da je potrebno nositi poderanu odjeću. Dostojanstvena je odjeća važna, pogotovo za očeve brojnih obitelji, ali naglasak je na jednostavnoj odjeći koja ispunjava istu svrhu. |
Pozvani proliti krv za suprugu
Koliko god se ovaj popis čini zahtjevan ili fanatičan, treba se sjetiti da jako lijepo zvuči kada očeve nazivamo glavama obitelji, onima koji su prvi. U trenutcima kada treba donijeti važnu odluku, oni su prevaga u odlučivanju. Međutim, Krist kaže: „Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mt 21,26-28)
Slično ćemo naći i u Efežanima: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Ef 5,21–24)
Međutim, to je ono što muževi najviše zapamte i često citiraju svojim suprugama, ali treba imati na umu što kaže dalje: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.“ (Ef 5,25–29)
Krist je ljubio Crkvu i prolio krv za nju
Znamo da je Krist ljubio svoju Crkvu tako da je prolio svoju krv za nju – tako su i muževi dužni ljubiti ženu da proliju krv za nju! Odricanjem od sna, posluživanjem oko stola, svega onoga što za nekoga znači prolijevanje krvi. Kada žena rađa novi život, ona prolijeva krv! Kako možemo uzvratiti ženama na to mučeništvo koje podnose da nam donesu novi život u obitelj, nego da svojom skromnom pokorom i odricanjem ispunimo svoje poslanje te da još nekom novom askezom kojom će nas Bog nadahnuti nadopunimo svoj popis.
Krist nam je dao primjer
U tome nismo sami, to je već sam Krist ispunio i nije bilo lako. Kao što je poznato, znojio se krvavim znojem u Maslinskom vrtu, molio je: „Neka me mimoiđe ova čaša ako je moguće“ (Mt 26,39). Nije baš došao i rekao: „Ajmo, dajte taj križ, idemo spasiti čovječanstvo, što se čeka, gdje su ti bičevi?“ Njegov primjer nasljeduju i monasi svojim asketskim životom na koji je zapravo svatko pozvan, a pogotovo očevi. Monasi se još nazivaju i „bijelim mučenicima.“
O tome kada je sv. Antun nakon teške borbe s demonima ugledao svjetlo koje na njega silazi napisano je: „Antun je opazio kako mu je prispjela pomoć; odahnuo je… postavio je pitanje: Gdje si bio? Zašto nisi stigao na početku da spriječiš moje muke? Jedan glas mu je odgovorio: Antune, bio sam ovdje nazočan, ali sam čekao da vidim tvoju borbu.“ Dakle, biti suprug i biti otac puno je bliže monaškom načinu života no što se može zamisliti. Ispravan način života u braku dovodi do onog „bijelog mučeništva“, što vodi dalje, u vječno zajedništvo s Bogom, a to je konačni cilj svega odricanja u ljubavi za druge.
Florijan Mihaljević – Žena vrsna
Foto: Pexels
