Iskonska uloga oca

Očevima modernog doba teško je preuzeti ulogu glave obitelji, a da ne naiđe na osudu svijeta. No, katoličkim se očevima nudi milost za spasenje svoje obitelji.

56

Stope razvoda vrlo su visoke; preljubi bjesne, suživot nevjenčanih parova; djeca napuštena od roditelja; istospolne zajednice koje usvajaju djecu i nazivaju se „modernim obiteljima“; prodiranje pornografije u domove što dovodi do snažne ovisnosti i potpunog otuđenja od ostalih članova obitelji – sve je ovo pogled „odozgor“ na obiteljsku situaciju modernog svijeta.

Usprkos tome, sljedbenici Isusa Krista podižu zastavu s riječi – nada. Nada je jedna od triju teoloških kreposti koje se utkane u dušu u trenutku krštenja: vjera, nada i ljubav.

Nada je krepost po kojoj stavljamo svoje potpuno povjerenje u Boga. Unatoč našim pogreškama, slabostima, nedostacima, našim grijesima i potpunoj krhkosti znamo da je Bog naša stijena, naša utvrda i naše svjetlo usred najtamnijeg tunela. Tako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Lk 1, 37)

Majka je srce obitelji, ali otac je „glava“

 

U ovom kratkom članku željeli bismo predstaviti temu kojom bismo osnažili obitelji u napasti. Radi se o važnosti oca u stvaranju zdravih, čvrstih i svetih obitelji. Majka je srce obitelji, ali otac je „glava“.

Stoga, koji su ciljevi koje svaki muškarac s pozivom na brak treba nastojati ispuniti? Kako bi na taj način mogao doista živjeti istinsko „očinstvo“ u svijetu „propalih“, nemarnih očeva i odviše plašljivih muškaraca?

Prvo, da bi bio dobar otac on bi prvo trebao biti dobar „sin Boga Oca“. Otac obitelji predstavlja i odražava sliku Boga Oca. Ako otac ima krizu identiteta na duhovnom području, odnosno ne razumije svoj intimni odnos s Bogom Ocem, tada on neće biti sposoban svojoj djeci i obitelji prenijeti istinsku sliku Boga Oca. Međutim, ako je zemaljski otac susreo Boga Oca na intiman, osoban, sinovski i vjerodostojan način, bit će sposoban prenijeti očinstvo na one koje će mu Bog povjeriti na brigu.

Najbolji primjer možemo pronaći u životu Karola Woytyle – budućeg Svetog Oca, pape Ivana Pavla II. On je s 9 godina izgubio majku, nakon čega je većinu vremena proveo s ocem; čak su spavali u istoj sobi.

Mladi Karol prisjeća se buđenja u ranim jutarnjim satima, mnogo ranije od svitanja, kada bi ugledao svog oca kako kleči, potpuno uronjen u molitvu. Ovo je sjećanje na oca ostavio neizbrisiv trag na mladog Karola. Njegov je zemaljski otac imao dubok i osoban odnos s Bogom Ocem i prenio ga je na svog sina.

Onda je Karol postao veliki „Sveti Otac“ – papa Ivan Pavao II., jedan od najvećih i najjasnijih odraza istinskog očinstva u povijesti svijeta.

Previše brakova gubi svoju živost

Drugo, nakon što je glavni naglasak stavio na svoju vezu s Bogom Ocem, istinski bi otac trebao voljeti svoju ženu. Ljubav i prijateljstvo koje dijeli sa svojom ženom trebali bi se podrazumijevati. Ova ljubav ne bi smjela stagnirati ili još gore, biti neuspješna. Upravo suprotno, ova bi ljudska ljubav nadnaravno blagoslovljena sakramentom svete ženidbe trebala cvjetati, rasti i napredovati sve do trenutka smrti.

Previše brakova gubi svoju živost; ljubav se hladi do točke kada oboje žive u istoj kući kao da su stranci. Djeca će, očito, patiti zbog posljedica toga.

Kako supružnici mogu očuvati gorući plamen žarko plamtećim? Kao i u bilo kojoj aktivnosti, sportu ili zanimanju, odnos između supružnika zahtjeva rad, težak rad – krv, znoj i suze.

Prije svega, oboje bi trebali njegovati sve dublji odnos s Bogom. Kako? Molitvom (pojedinačnom i obiteljskom, imajući na umu riječi p. Patricka Peytona o krunici: „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno“); sakramentalni život (česta ispovijedi i sveta Pričest); pobožnost Mariji kroz svakodnevnu molitvu svete krunice – sve su ovo ključni elementi rasta u uzajamnom odnosu s Bogom. Ovo će potaknuti jedinstvo između dvoje, muža i žene.

Ne bi trebale biti isključene ni druge aktivnosti kao što su godišnji bračni odmori, bračni susreti kao i njegovanje kvalitetnih prijateljstava s ostalim katoličkim parovima!

Otac bi trebao voljeti svoju djecu i gledati ih kao neprocjenjivo blago

Treće, otac bi trebao voljeti svoju djecu i gledati ih kao neprocjenjivo blago koje mu je Bog dao s primarnim ciljem da ih dovede ka njihovom krajnjem smislu, a to je raj. Dijete je dar ocu i majci, ali s primarnim ciljem da roditelji budu putokazi pomoću kojih će djeca stići do Neba.

Istinski se otac prije svega treba pobrinuti za duhovne potrebe djece. Trebao bi što je ranije moguće naučiti djecu moliti. Mala su djeca poput spužvi. Spužva po prirodi upija, može upiti prljavu ili čistu vodu. Na isti način dijete može upiti prljavštinu modernog svijeta ili uz pomoć dobrog oca upiti što je čisto, plemenito i posvećujuće.

Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno

Otac bi djeci trebao biti učitelj, posebno u molitvi. Uvijek bi trebao imati na umu bezvremensku izreku p. Patricka Peytona: „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno.“ Poštujući umijeće molitve, otac bi trebao prakticirati tri različita aspekta molitve:

1) On bi trebao biti čovjek molitve i ne bojati se iskazivati to javno. Postoj izreka koja uzdiže molitvu: „Čovjek je najveći kada je na koljenima!“ Zašto? Zbog toga što on prepoznaje da istinska veličina dolazi od Oca svih dobrih darova, Boga samoga.

2) Trebao bi moliti s obitelji – blagoslov obroka, obiteljska krunica te aktivno sudjelovanje u svetoj Misi što je, naravno, najveća od svih molitvi.

3) Konačno, pravi bi otac trebao biti kao Mojsije koji je podigao svoje ruke kako bi Židovi mogli dobiti bitku protiv svojih neprijatelja. Otac bi trebao često i žarko moliti za zaštitu svoje obitelj od svih zala – fizičkih, moralnih i duhovnih – te za posvećenje i spasenje svoje obitelji.

Istinski kršćanski otac bi trebao cijelo vrijeme imati svoje oči usmjerene prema nebu i biti na oprezu od svijeta i opasnosti koje ugrožavaju stado koje mu je povjereno (ženu i djecu).

Najveća bi očeva želja svojoj obitelji trebala biti spasenje njihovih besmrtnih duša. Isus je rekao: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“ (Mt 16,26)

Dok ne vratimo iskonsku ulogu oca u obitelji na pravo mjesto, svijet će intenzivno patiti. Muškarcu koji je pozvan na brak povjerena je iznimno velika odgovornost. Ispunjenje poziva jest svetost života i nebeska nagrada.

Utječimo se najboljem zemaljskom ocu, dobrom svetom Josipu

Međutim, čovjek (otac) mora svakodnevno nastojati njegovati što dublji odnos s Bogom. Njegova supruga mora biti cijenjena kao mužev najveći dar na zemlji. Nadalje, kako Bog šalje djecu, ona bi trebala biti čuvana kao neprocjenjivi dijamanti. Otac ih mora s radovanjem primiti iz Očevih, Stvoriteljevih ruku. Otac bi ih trebao emocionalno, intelektualno, moralno, a osobito duhovno formirati. Doista, otac bi trebao učiniti sve u svojoj moći kako bi u njih usadio duboko ukorijenjeni strah pred Gospodinom. Još više od toga, usaditi nježno povjerenje ispunjeno ljubavlju te ljubav prema našem nebeskom Ocu.

Utječimo se najboljem zemaljskom ocu, dobrom svetom Josipu, i molimo za njegov moćan zagovor. Sveti Josipe, ukrasu domaćeg života, zaštitniče obitelji, zaštitniče očeva, moli za nas!

fra Ed Broom – Catholic Exchange

Prevela: Katarina Zarinkijević

 

Foto: Geekatolik.com

In this article