“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo.”
Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.” – Sv. Pavao
Osnovni smisao braka – koji nam omogućuje da ga vidimo kao sliku odnosa duše i Boga – jest taj da je to najintimnija zajednica ljubavi gdje dvije osobe postaju jedno: jedno srce, jedna duša i jedno tijelo. Ali kakve veze to zajedništvo ima s Isusom, sa spasenjem duše i s Kraljevstvom Božjim?
Razmotrimo najprije nadnaravno značenje sakramentalnog braka: preobraženje prirodnog braka, kao i svega onoga što se donosi u sakrament kao dio prirodnog braka. Razmotrimo također uzvišenu vrijednost braka i neusporedivo visoko mjesto koje zauzima u odnosu na druge zajednice na Zemlji.
Onaj kojeg je sv. Ivan čuo da govori: “Evo, sve činim novo.”, uzvisio je brak, najplemenitiju zajednicu čovječanstva, do neviđenih visina i odjenuo ga najuzvišenijim dostojanstvom.
Sakramentalni brak preobražava prirodni brak
Koliko god je prekrasno ovo trajno zajedništvo ljubavi samo po sebi, brak je objektivno (kao i subjektivno) još uzvišeniji u Kristu i u svetoj Crkvi. Kršćanski brak – u kojeg smo svečano ušli za Krista i u Kristu, u svjetlu vječnosti i kojeg nosimo s osjećajem najdublje odgovornosti – potpuno se razlikuje čak i od najuzvišenijih prirodnih brakova gdje jedan supružnik vidi drugoga samo u granicama prirodnog poretka. Cijeli svijet razlika razdvaja to dvoje.
Bračna ljubav prolazi duboku, čak i kvalitativnu promjenu u supružnicima koji su živi udovi Mističnog Tijela Kristova. Bračna ljubav ne gubi svoje karakteristike: uzajamno davanje supružnika, narav našeg odnosa s Bogom, života jednog supružnika za drugog i stvaranje potpunog jedinstva supružnika koje je zatvoreno za ostale zemaljske stvari.
Zaista, kršćanska bračna ljubav ne prestaje ni na jedan način biti bračna ljubav u punom smislu riječi. Nadnaravno ne uništava ovo najfinije zemaljsko dobro, nego ga ustvari preobražava. “Što je čovjek veći, to je njegova ljubav dublja,” rekao je Leonardo da Vinci. Dok je Lacordaire rekao: “Ne postoje dvije ljubavi – zemaljska i božanska. To je jedan te isti osjećaj, s jedinom razlikom da je božanska ljubav beskrajna.”
Bračna ljubav predstavlja nešto toliko prekrasno, toliko veličanstveno, nešto što nužno obuhvaća cjelokupnu osobu toliko da dubina ljubavi postaje mjera dubine i veličine cjelokupnog čovjeka. Ona nudi vrhunce zemaljske sreće, one sreće koja ispunja dušu više nego ijedna vrednota na zemlji. Ona je najuzvišenija moć prirode, podižući svijet iznad bilo čega drugog. Stoga Pjesma nad pjesmama kaže: “Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe.”
Sakramentalni brak je izvor milosti
Isus je odjenuo brak dostojanstvom koje predstavlja nešto sasvim novo. Isus je brak podigao na razinu sakramenta. On je od ove svete spone napravio izvor milosti. On je preobrazio brak – koji je svet sam po sebi – u nešto što posvećuje. Po tome brak nadilazi čak i redovnički život, iako ga potonji nadilazi po svojoj istinskoj svetosti.
Sakramentalni brak je savršenstvo braka
Nadalje, nerazrješivost sakramentalnog braka nije samo rezultat pozitivnog Božjeg zakona koji je povezan sa samom prirodom braka. Dapače, u sakramentalnom braku samo značenje braka postiže svoje savršenstvo.
Sjedinjenje supružnika u sakramentu braka, koje je obuhvaćeno i u samoj naravi njihovog fizičkog sjedinjenja, nalazi svoj potpuni razvoj i ostvarenje ako je brak sklopljen u Kristu, povjeren Kristu i ako on predstavlja odnos Krista i Njegove Crkve. Sam je Spasitelj, pozivajući se na rajski brak, ponovno ustanovio striktnu nerazrješivost braka sljedećim riječima: ”Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.”
Uzajamna ljubav je ispravan motiv za brak
Kada potpuno shvatimo otajstvenu veličanstvenost kršćanskog braka, pravi motiv za ulazak u brak se nameće kao jako važno pitanje. Samo jedan motiv može biti dovoljan za brak: uzajamna ljubav i uvjerenje da to zajedništvo služi za vječno dobro supružnika.
Baš kao što je vjera prožeta ljubavlju jedini i iskreni motiv za obraćenje, tako je i uvjerenje da je Bog supružnike preodredio jedno za drugo te da ih je spojio u bračnoj ljubavi jedini motiv koji čini to zajedništvo poželjnim i daje mu smisao.
Jedino činjenica da je riječ o takvoj ljubavi, čiju autentičnost treba ispitati i provjeriti, može biti valjan razlog za sklapanje braka.
Nadalje, bračni par nalazi motiv za ljubav u činjenici da su supružnici bračno sjedinjeni (samo bračno sjedinjenje, zapravo, zahtijeva takvu ljubav), ipak krajnji motiv za ljubav supružnici bi trebali tražiti u kvalitetama osobnosti jedno drugog.
Bračna ljubav ne postoji samo da služi samom braku (da ga učini jednostavnijim ili mogućim, tako da jedan od supružnika bude potaknut voljeti drugoga zato što su već u braku). Ne: svrha braka je ispunjenje bračne ljubavi. Trebali bismo se vjenčati s nekim zato što volimo tu osobu koju nam je Bog namijenio.
Brak je najuzvišenija ljudska zajednica
Ukratko smo opisali preobrazbu prirodnog braka koja se događa tijekom sakramenta ženidbe. Još ćemo ukratko pogledati posebnu vrijednost sakramentalnog braka.
Svako zajedništvo koje je temeljeno na ljubavi ima svoju vrijednost. Izvor vrijednosti je ne samo u ljubavi već i u samoj zajednici u koju su dvoje ljudi sjedinjeni: “Pogledaj kako je dobro za braću da su u zajedništvu.” Što je dublja ta zajednica ljubavi, to je njezina vrijednost veća. Kako smo vidjeli, najintimnija zajednica ljubavi između dvije osobe je brak. Zbog toga, već i sam prirodni brak nadilazi u vrijednosti bilo koju drugu zajednicu (kao što je obitelj, država ili nacija). Brak slavi Boga više nego ijedna druga zajednica.
U svojoj vrijednosti, brak je, dakle, daleko iznad svih ostalih zajednica na Zemlji. Što je veće dobro koje je u osnovi nekog zajedništva, to je samo zajedništvo veće po vrijednosti. Nadalje, što je dublji dio duše kojeg zajednica dotiče, to je veća i važnija uloga ljubavi u takvoj zajednici. Također, što je sjedinjujući princip više povezan s nadnaravnim, to je zajednica vrjednija. Društveni klub, na primjer, po vrijednosti je ispod nacije. Rast kulturološkog dobra, što je sjedinjujuće načelo nacije, vrjednije je nego promicanje površnih razonoda koje mogu biti razlog stvaranja društvenog kluba. Također, sjedinjujući princip nacije je očito ukorijenjen dublje u osobi, a međusobna ljubav predstavlja važnu ulogu u toj zajednici.
Sjedinjujući princip dotiče najdublje korijene ljudske osobe
Zajednica koja je nadalje beskonačno vrjednija od nacije je obitelj. Ono što sjedinjuje članove obitelji dotiče se dubljeg dijela osobe nego pripadnost naciji. Sjedinjujući princip obitelji uvelike premašuje granice kulture i zalazi u metafizički poredak. U obitelji, uzajamna ljubav igra osnovnu ulogu. Ostvarenje ovog zajedništva podrazumijeva više ljubavi te je ono što usavršava obitelj mnogo više povezano s nadnaravnim nego u slučaju nacije ili države.
Brak je pak zajedništvo koje je iznad zajedništva obitelji. Sjedinjujući princip dotiče najdublje korijene ljudske osobe. Ljubav je ovdje u samoj biti zajedništva. Brak ne samo da obuhvaća najintimniju sreću druge osobe, kao i međusobno predanje osoba, već i revan interes za duhovnim i moralnim rastom ljubljene osobe te prihvaćanje jedinstvene ideje da je Bog utjelovljen u drugoj osobi. Ovo zajedništvo uključuje osobu u cjelovitosti njene prirode kao nijedna druga zajednica. Ono zadire u sve sfere života, od onih centralnih do perifernih. Upravo zbog toga je ta zajednica toliko isključiva.
U braku kao zajedništvu koje daje svoj plod u Kristu i, iznad svega, u sakramentalnom braku, fokus postaje imitiranje Krista u Njegovoj ljubavi prema Crkvi. Izgarajuća želja za vječnim dobrom ljubljene osobe je najuzvišenija namjera naše ljubavi. Brak, dakle, ima beskonačno direktniju vezu s Isusom i s našom sudbinom u vječnosti nego ijedno drugo zajedništvo na Zemlji.
Brak je važniji od nacije ili države
Karakteristična zabluda sekularnog svijeta današnjice je da vjeruje kako je nacija ili država vrjednija od obitelji i još važnija od braka. Također se smatra da je gledanje interesa nacije ili države nesebičnije nego predanje sebe za svoju obitelj ili brak. Te zajednice se smatraju vrjednijima samo zato sto imaju više pripadnika i imaju dulji životni vijek nego brak.
Ustvari, nacija i država su manje vrijedne nego obitelj ili brak. Ni savršena nacija ne može toliko veličati Boga koliko to može savršeni brak. Nikada ne smijemo zaboraviti odlučujuće pitanje: “Što više veliča Boga?”
Brak je također oslobođeniji od egoizma, jer on nije primarno zajednica dvoje ljudi nego zajednica u kojoj susrećemo živoga Boga. U braku, autentična suprotnost egoizmu ne dolazi od spoznaje cjeline čiji sam ja dio, već od ljubavi prema bližnjemu koji je slika Božja.
Ne možemo dalje razmatrati ovo važno pitanje, bez da uočimo vrijednost koju brak ima u odnosu na druge zajednice i shvatimo da brak predstavlja zajednicu daleko vrjedniju od drugih zajednica te da u samoj svojoj biti veliča Boga jer predstavlja sliku odnosa Krista i Njegove Crkve, čak i da nijedna druga zajednica ne postoji.
Sakramentalni brak oživljava ljubav prema Isusu
Još ćemo samo dodati da kršćanski brak također predstavlja način na koji oboje supružnika mogu postići sve intimniju vezu s Isusom. Pošto je veza supružnika utemeljena u Kristu i prema Kristu, rast u bračnoj ljubavi također znači i rast u ljubavi prema Isusu. Jedinstveno predanje ljubljenoj osobi te život ljubavi koji bi supružnici trebali živjeti otvara srce supružnika i omogućuje im da vole sve više. U slučaju bračne ljubavi izvan Krista, supružnici riskiraju podizanje zida između sebe i Boga; dok u kršćanskom braku, bračna ljubav sama po sebi postaje razlog rasta u ljubavi prema Kristu.
Dietrich von Hildebrand – Catholic Exchange
Prevela: Senia Čoh
Foto: Unsplash
