Među mojim je prijateljima posljednjih par godina popularno otkrivati svoju osobnost i talente. Jesi li ekstrovert ili introvert? Žuti ili plavi? Sigurno si crven. Ovo su učestali komentari kada se nova osoba pojavi u društvu. Predivno je upoznavati sebe. Veseli me što moji prijatelji to čine. Mnoge od njih takva avantura ulaska u sebe i viđenja vlastitih talenata i osobina ličnosti pokrene da napokon vide i prihvate sebe.
Vidjeti i prihvatiti ne znači opravdavati
Nažalost, susrela sam se i s brojnim mladim ljudima koji takva otkrića ne koriste da bi ih okrenuli u nešto dobro, već ih shvaćaju kao nešto konačno i nepromjenjivo pa ih koriste za opravdanje svojih slabosti i izliku da se ne suoče s istom. Otkrivanje vlastite osobnosti i talenata nije cilj, to je sredstvo. Ono ti može pomoći da upoznaš svoje jake i slabe strane. Može ti pomoći da na njima radiš. Da svoje talente koristiš na dobrobit društva, da svoje slabosti uz Božju pomoć jačaš i mijenjaš. Da se boriš.
Oni koji svoju osobnost prihvate kao nepromjenjivu i koriste je kao opravdanje počnu nerijetko mijenjati okolinu – posao, prijatelje… dok ne pronađu nešto što odgovara njihovim slabostima. Ponekad je zaista potrebno trgnuti se i shvatiti da smo na krivom radnom mjestu, na krivom faksu i slično, ali je li to što te okolina nuka na borbu sa svojim slabostima zaista dobar razlog za odluku da to nije za tebe?
Kada mu dopustiš, Bog mijenja tvoju narav
Budući da je većina mojih prijatelja trenutno u fazi života u kojoj odabiru svoj životni poziv i većinom postaju muževi i žene, (budući) očevi i majke, počela sam razmišljati kako će se ovo upoznavanje sebe i stav prema naučenom odraziti na te odluke. Na primjer, oni koji odaberu obitelj, mogli bi zahtijevati od supružnika da se prilagode njihovoj naravi, bez prepoznavanja da je pred njima i druga osoba, sa svojom naravi i da svaka osoba treba tesati svoju narav da bi od ja i ti došla do mi. Bojim se i da bi se moglo dogoditi da odlučimo da nešto nije u skladu s našom naravi, iako prepoznajemo to kao ispravno i dobro za svoju obitelj pa zakinemo obitelj zbog odluke da ne želimo dirati svoju narav.
Svaka nova uloga donosi nove, drugačije odgovornosti i potrebu za prilagodbom. Brak i roditeljstvo imaju posebnu težinu prilagodbe, jer traže da umreš sebi. Da svoj život staviš u službu drugoga, da ga posvetiš ili izvedeš na pravi put. Sumnjam da je ičija narav prirodno takva da je spreman umrijeti sebi za drugoga. Voljela bih upoznati takvu osobu. Znam da ja sigurno nisam takva.Ali jednako dobro znam i da želim svim srcem dopustiti Bogu da radi na mojoj naravi i učini je takvom.
Oni koji me poznaju rekli bi da je moja narav takva da ne mirujem. Kad god me sretnu, imam neki novi projekt na kojem radim. Od jutra do večeri sam van stana i trčim po raznim aktivnostima između kojih ispijam kave s dragim ljudima. Koristim, ne baš svaku, ali mnoge prilike za putovanja. Zamisliti takvu osobu da za nekoliko godina zamijeni ovakav život mirnim obiteljskim životom, da društveni aktivizam zamijeni ulaganjem u izgradnju malenih, budućih zrelih katolika, toplih ljudi i odgovornih građana, da brojna putovanja zamijeni krpom i kuhačom, gotovo svim mojim prijateljima je nemoguće. Za njih to nije u skladu s mojom naravi.
Biti slika Onoga koji me stvorio
Svako vrijeme ima svoj smisao i svoje zadatke, naša narav se mijenja da bi bila na razini zadatka.
Sve to što činim ne čini moju narav. Ako me netko voli zbog toga što činim, to je promašena ljubav. Moja je narav da budem slika Onoga koji me stvorio. A on se nije pitao je li ono što volja Očeva traži od njega u skladu s Njegovom naravi. Volja je Očeva da svi mi poželimo biti, dospijemo i ostanemo u savršenom zajedništvu s Njim. Teško je to spustiti na našu svakodnevicu, ali moguće je. Moguće je sasvim jasno razabirati što bi bilo najbolje u ovom trenutku za sjedinjenje naše volje s Očevom. Znam da me Božja volja nikada neće odvesti tamo gdje me Božja milost neće pratiti. Svaki put kad sam izabrala Njegov put, dočekala me neizmjerno velika avantura. Dočekao me rast.
Treba služiti društvu, ali ne služi društvu na isti način majka kao djevojka. Niti redovnica kao supruga. Svaka od njih ima svoju jedinstvenu i nezamjenjivu ulogu. Ne želim grčevito držati uloge koje su mi sada dane kada dođe trenutak za novu ulogu. Želim dopustiti Bogu da mijenja moju narav kako bih ostala tamo gdje sam u tom trenutku života nezamjenjiva.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Maggie Markel – Unsplash
