(Prvi dio pripreme za blagdan našeg bl. Alojzija Stepinca potražite ovdje.)
Bog je Alojziju Stepincu, kao i svakome od nas, ostavio slobodu odlučivanja. No kad Bog na nekoga „baci pogled“, krenuo on u bilo kojemu pravcu, prije ili kasnije opet se nađe u njegovu naručju!
I onda čovjek shvati: nema izlaza, odnosno samo je jedan izlaz- predaja! Slobodna predaja Bogu – samoj ljubavi i slobodi! To je vrhunska čovjekova pobjeda, najveći čin za koji je ljudsko biće sposobno! Bog i po krivim crtama ravno piše. Ovdje je ispisao jednu briljantnu povijest izgradivši čovjeka koji je postao ponos Crkve i svoga hrvatskog naroda! Pobrinimo se da u njemu pronađemo svoj uzor.
Biti apostol Istine popust bl. Alojzija Stepinca
Kao časnik, na bojištu na Piavi u Italiji, Alojzije je pokazao ljudskost i plemenitost koje su svojstvenije duhu evanđelja, nego li ratničkim zahtjevima i političkim interesima. Oni koji su živjeli s njime i bili mu podložni u vojsci kažu da je bio požrtvovan i častan.
No manje je poznato da je u vojsci zbog psovke i bestidnosti udario suborca te nakon toga molio Gospodina za pomoć i zagovor. Vapio je da u moru bestidnosti i psovki ne strada njegova vjera i odluka za Boga.
Što iz te crtice blaženikova života možemo naučiti? Mi kao kršćani ne možemo reći „tako je-kako je“ i smiješiti se na situaciju. Ne možemo približavati svijet Crkvi dopuštajući da se sveto gazi. Ne možemo ni Crkvu približiti svijetu ako je lišimo cjelovitosti njezine Istine.
Molimo blaženog Alojzija da nas zagovara kod Gospodina kako bismo bili neustrašivi apostoli Istine u Ljubavi.
Odabir životne družice – molitva za supružnika
Alojzijev je otac bio taj koji je smatrao da njegovo imanje kod Ozlja treba i – gospodaricu. Dao je Alojziju na izbor između dvije najbolje djevojke za ženiti i da promisli! „Bogu hvala, dobara imamo da postaneš velik i ugledan muž i otac i da produžiš našu lozu. Evo: ona iz karlovačke obitelji Barić ili iz obitelji Medven iz Prekrižja.“
Znao je da nema veće sramote za ugledna i dobrostojećeg seljaka od – neoženjenog sina. „A što se tiče djevojke: popni se na brijeg pa zazviždi! Sve će doletjeti! Koja te ne bi htjela? Ja sam samo preporučio dvije, a ti odaberi! Žena se odabire, ona se ne nameće. Želim te vidjeti sređena i sretna. Samo to!“
Alojzije je na to odgovorio: „Ja svaku ženu gledam kao veliku tajnu i prema svakoj nosim poštovanje. Razmislit ću, obećavam. Drugi me mogu savjetovati, ali čovjek napokon o sebi odlučuje sam kao što umire sam!“ Naposljetku, otac Josip je pismeno zatražio ruku Marije, kćeri Alojzijeva učitelja Horvata iz osnovne škole, a prstenje je izmijenjeno bez poljupca.
Nikad nije ni prerano ni prekasno moliti za životnog suputnika, ljubeći kao Stepinac dostojanstvo te osobe u očima Božjim. Jeste li vi ta osoba koja nekoga traži? Ili poznajete nekoga tko moli na tu nakanu? Ohrabrite sebe i druge na molitvu devetnice, umrežite se i molite bl. Alojzija za zagovor!
Molitva za poziv
Mnogi se danas nećkaju je li za njih redovnički/svećenički poziv ili poziv supružnika. I sam Alojzije u jednom je periodu života duboko razmišljao. Kad se vratio iz rata prekinuo je teološki studij, upisao agronomiju pa i nju ostavio i odlučio biti gospodar na imanju. Majku Barbaru koja je srijedom, petkom i subotom postila o kruhu i vodi (kako bi njen sin bio svet svećenik), to nije obeshrabrilo.
Znala je da nije na njoj da gleda u srca. Samo Bog to zna. Znala je da je rat ostavio traga na njegovoj nutrini. Vidjela je i njegovo razočaranje „Žutim pokretom“ koji je pronosio ideju o ukidanju celibata. Vidjela je koliko je njegovih kolega sjemeništaraca odustalo od bogoslovije, a ponajviše bol loših primjera svećenika koje je susretao.
To ga je potaklo da ozbiljno promisli: hoće li on čitav život moći ostati na visini svoga poziva? Bolje ne biti svećenik, razmišljao je, nego biti nevrijedan svećenik! Otklonio je svećeništvo jer ga je odviše cijenio, sve od straha da ga ne uprlja.
Budite majka koja u tišini srca moli i vjeruje. Prikažite svoje svakodnevne žrtve i strelovite molitve za poziv svoje djece. Imajte vjere i u njihovim neodlučnostima.
Ne zaboravite – žrtva žene rađa velikana!
Vjernost Petrovoj Crkvi
Papa u Rimu, istaknuti biskupi i čelnici odmah po uhićenju nadbiskupa Alojzija Stepinca svjedočili su kako su uvjereni da on nije kriv i da je proces montiran. Louis Breier, predsjednik udruženja američkih Židova javno je posvjedočio kako ne vjeruju da je Stepinac surađivao s nacistima, kako znaju da je pomagao Židovima. Pročulo se svjedočanstvo pravoslavnog vladike Emilijana i uglednog doktora, primarijusa sveučilišne klinike u Zagrebu, doktora Milutina Radetića. Oba svjedoka govore kako im je nadbiskup spasio život, pomogao njima i njihovim obiteljima. Popis svjedoka u Stepinčevu korist bio je dug, a spisi beskonačni.
Zgražanje svjetske javnosti navelo je komuniste da utamničenom nadbiskupu ponude puštanje iz zatvora uz uvjet da ode u inozemstvo i ondje ostane. Znao je što to znači. Komunisti bi dobili ono što cijelo vrijeme i žele – narodnu Crkvu, a on se ne bi mogao vratiti u domovinu. Kad su mu rekli da zamoli za pomilovanje koje će sigurno dobiti- odbio je.
„Ostavlja li pastir svoje stado? Kakav bih ja čovjek bio kada bih sada otišao? Ovo je moj put, sa zlom nema kompromisa. Ostajem ovdje. Ja samo želim služiti svom Bogu i svom narodu. Želim biti sa svojim narodom i svećenstvom. Dijelit ćemo radost i žalost. Ako je to ovdje, ovdje ću i ostati. A ako odem, vama se nudi što želite. Ne bih se mogao vratiti, a vi biste namjestili tako da dobijete narodnu crkvu. Osjećam da je važno ovdje ostati jer ovo su za Crkvu najkritičniji trenuci.“
Crkva se ni u najkritičnijim trenucima ne ostavlja – pa ni kad okolnosti to zahtijevaju. Za Crkvu se ostaje, za nju se bori i nju se Bogu preporučuje! Okupite 10. veljače svoje obitelji na molitvu i preporučite ih, u zajedništvu drugih obitelji, onome koji je služio do kraja!
Blaženi Alojzije, moli za Crkvu u Hrvata!
Ivana Foretić – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
