Stari su govorili: Skrivena oholost, otkrivena bludnost. Prevedeno, znači da padamo u grijehe gledanja pornografije, bludnih misli, samozadovoljavanja, preljuba, promiskuiteta, spolne perverzije, spolne manije i slično kada se uzdignemo iznad Boga i bližnjih.
Zanima nas kako to da te dvije stvari, tako različite, imaju duboku i stvarnu vezu? Oholost je nešto spiritualno. Tiče se mojeg ega. Mog velikog ja. Nosim je u skrivenim mislima. Dolazi mi nevidljivo, a bludnost je kemijska. Tjelesna. Ona diže osjećaje. Hormone. Utječe na pogled. Pokrete tijela.
Što ih to veže? Na pamet mi dolazi jedna stvarnost, a to je želja za jedinstvom. Sjedinjenjem. Biti jedno. Svi u jedinstvu osjećamo neopisivu sreću. Jedinstvo nas smiruje. Djeca imaj duboki spokoj u duši kada su roditelji u skladnom jedinstvu. Životnom. I prijateljsko jedinstvo je duboko usrećujuće, a jedinstvo s Bogom preplavljuje dušu i tijelo ekstatičnom srećom.
Oholost i bludnost povezane su čežnjom za jedinstvom
Oholost me dubinski dijeli od Boga i bližnjih. U oholosti ističem sebe, svoj veliki ego i automatski se dijelim od Božjeg Ja(hve) i od ja moga bližnjega. Moja duša to ne podnosi. Ona je stvorena u jedinstvu i za jedinstvo, s Bogom i bližnjima. Oholost duboko ranjava dušu. Iz te rane počinje teći krv. Krv duše se ulijeva u tijelo i šalje tijelu signal da je odijeljena. Ni tijelo to ne podnosi. Ono želi pomoć duše, ali ta pomoć zna krenuti krivim putem.
Manjak jedinstva koje osjeća duša, nadoknađuje tijelo. Ono kao ludo želi tjelesno jedinstvo kako bi proizvelo učinak jedinstva koje manjka u duši. Budi se požuda i kreće u potragu za jedinstvom. Kako je požuda slijepa, ona grabi sve što bi je moglo ispuniti. Dolaze bludne misli. Slab otpor pred napašću gledanja bludnih slika ili filmova. Neodoljiva potreba za dodirom osoba drugog spola. Ako to nedostaje, onda dodirom samoga sebe.
Zatvara se začarani krug. Skrivena oholost duše tjera tijelo na krivi put, a to isto tijelo odvodi dušu u krivom smjeru. Duša čeka pomoć od tijela, ali je zabludjelo tijelo još više ranjava, a što je duša ranjenija, ona više „krvi“ šalje tijelu.
Taj začarani krug prekida poniženje. Jedan od oblika poniženja je kajanje i ispovijedanje. Po ispovijedi u dušu ulazi milosrđa, a milosrđe ujedinjuje dušu s Bogom i bližnjima. Krist nas, u Duhu Svetom, pomiruje s Ocem i braćom. I duša vlada tijelom, tijelo nosi dušu. Čovjeka obuzima spokoj. Ekstatična sreća. Neopisiva sreća jedinstva.
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Tamara Bellis – Unsplash
