Hvaljen Isus i Marija!
Mi smo mlada obitelj, Ivana i Marko Alviž, koji se trude živjeti jedan sasvim običan kršćanski brak. Zajedno smo četiri godine, a od toga u braku godinu i četiri mjeseca.
Ispovijed bez odrješenja
MARKO: Naše hodanje je bilo pomalo neobično jer se odvijalo na daljinu, nekih sitnih četiristo kilometara udaljenosti. Kao i većina mladih parova danas, susreli smo se s istim izazovima na području spolnosti. Na samom početku naše veze pojam ljubavi je podrazumijevao svu razmjenu nježnosti, kao i spolne odnose. Naš „način hodanja“ nismo dovodili u pitanje sve do jedne ispovjedi, u kojoj Ivana nije dobila odrješenje. U to vrijeme nisam živio sakramentalnim načinom života, iako sam se smatrao vjernikom, dok je Ivana odlazila na svete mise i radila kompromise s našim načinom života i vjerom. U tom trenutku naša veza je došla na prag promjene.
Nakon te ispovjedi Ivana se nije htjela odreći Isusa, ali u istom trenutku je htjela održati našu vezu. O svemu smo razgovarali i iz ljubavi prema njoj sam pristao na hodanje bez odnosa. Suprotno očekivanju, naša veza je postala bolja. S obzirom na udaljenost koja nas je dijelila povremeno smo se posjećivali što je uključivalo spavanje u istom krevetu bez odnosa. Također, kroz naša druženje izmjenjivali smo poljupce i zagrljaje. Dnevno smo provodili do dva sata u telefonskim razgovorima u koje smo na kraju uključili i zajedničku molitvu svete krunice. Počeli smo zajedno odlaziti na svete mise. Od tradicionalnog vjernika postao sam praktični vjernik.
Hodanje bez poljubaca i dodira
IVANA: Ipak, naši susreti u stvarnosti su bili fokusirani na fizičke nježnosti i veza je počela stagnirati, nešto nije bilo potpuno. Kad smo upoznali patera Vatroslava Frkina koji nam je rastumačio razlike između funkcioniranja i viđenja muško – ženskih odnosa te rastumačio dvije točke hodanja i treću točku bračnog darivanja koja dolazi u braku, shvatili smo vrijednost i istinu paterovih riječi. To je značilo da se naše hodanje mijenja iz temelja.
Prvo što smo morali mijenjati je međusobno posjećivanje. Više nisam odlazila kod Marka, nego je on isključivo posjećivao mene. Također, kad bi došao, spavao bi u vikendici mojih roditelja, a ja u obiteljskom domu. Za mene kao djevojku bilo je teško pojmiti daljnju vezu bez zagrljaja i poljubaca, no oboje smo odlučili poslušati paterov savjet. Poslušnost se isplatila. Uvidjeli smo da je jedino ispravno hodanje mladića i djevojke bez držanja za ruke i bez poljupca.
Na Marku sam odmah mogla vidjeti velike promjene. Puno lakše je izražavao svoje osjećaje, postao je otvoreniji u komunikaciji i znali smo sate provoditi u dugim i nježnim razgovorima. Svakim danom smo bili međusobno sve bliži. Ubrzo smo se zaručili. Ranije smo teško razgovarali o našoj budućnosti i konkretnim stvarima, no s čistim hodanjem sve se to promijenilo. Kad bi djevojke znale koliko štite svoje mladiće takvim hodanjem, vjerujem da bi tu moralnu ljestvicu držale vrlo visoko.
…tek tada dolazi do duševnog i duhovnog sazrijevanja
MARKO: Za mene kao muškarca takav način hodanja je bio olakšavajući. U našem ranijem hodanju bilo mi je teško odvojiti dodire i poljupce od odnosa i nije bilo lako postaviti granicu u takvoj vrsti nježnosti koja je u svakom idućem trenutku mogla otići predaleko. Za muškarca je važno hodanje bez dodira i poljubaca jer tek tada dolazi do duševnog i duhovnog sazrijevanja. Na takav način parovi grade čvrst emocionalni odnos, kuću na stijeni, a ne na pijesku. Isto tako sam i ja počeo osjećati sve veću bliskost prema Ivani, koja je svakim danom sve više rasla. Iako sam imao dovoljno godina, u tih devet mjeseci čistog hodanja, sazreo sam u muškarca spremnog za brak.
Ovakav način hodanja, bez držanja za ruku i bez poljupca, je bio presudan da danas imamo radostan brak. Njegujemo sve tri točke koje nas je pater Vatroslav poučio i uživamo u punini bračnog darivanja. Zahvalni smo Gospodinu koji nam je na put stavio patera Vatroslava. Danas smo sretan bračni par koji u lipnju očekuje prinovu.
Ivana i Marko Alviž – Žena vrsna
Foto: Pixabay
Ne propustite na našem portalu pročitati razgovor s pater Frkinom. U prvom dijelu donosimo pouke o hodanju (ovdje), a u drugom poruke bračnim parovima (ovdje).
