A što će svijet reći…

Tvoj put nije njihov put. Tvoje srce nije njihovo. Oni ne hodaju u tvojim cipelama. Oni ne žive dane koji ti živiš.

154

Ponekad je strah od mišljenja drugih jedina dostupna moralna vertikala

Shvatila sam da su nam često neki od mjerodavnih kriterija u vlastitom djelovanju svijet i njegovo mišljenje o nama. Nemam ništa protiv toga da nam je iz obzira prema drugima neugodno učiniti nešto „krivo“, dapače. Istini za volju, ponekad je strah od mišljenja drugih jedina moralna vertikala koja sprječava činjenje grijeha. Međutim, što ako me strah od mišljenja svijeta, njegove  „osude“  ili jednostavno strah od ismijavajućih pogleda, sprječava u izgradnji boljeg svijeta, u izgradnji same sebe ili i jednog i drugog, jer jedno veže drugo?

Koliko je tada svijet mjerodavan?

Ono što si bila nije izbrisano, ali ni ono što želiš biti nije nedokučivo

Čovjek se mijenja. Itekako se mijenja. Ono što si bila nekad, danas više nisi. Nažalost, ono što si bila nije izbrisivo. Pogotovo ne u memoriji svijeta. I ti, nova ti, u kojoj tinja želja za činjenjem nečeg većeg ili manjeg, ali velikim žarom, često puta ćeš od istoga odustati jer će ti glavom proći roj misli. Roj tuđih misli. I ti ćeš im se prepustiti. Zar ćeš zaista popustiti pred glasovima koji ti govore da si smiješna, da nisi sposobna niti dostojna, da se pretvaraš, da si fanatik? Zar ćeš im dopustiti da ti ukradu istinu o tebi?

Što je, zapravo, istina o tebi?

Tvoj put nije njihov put. Tvoje srce nije njihovo. Oni ne hodaju u tvojim cipelama. Oni ne žive dane koji ti živiš. Ne susreću ljude koje ti susrećeš. Ne kreću se u  krugovima u kojima se ti krećeš. Ne čitaju knjige koje ti čitaš. Nemaju ideje koje ti imaš. Ni talente. Nisu na tvom poslu, faksu, školi. Nisu u tvom stanu, kući, domu. Ne žive s  tvojim mužem, djecom, roditeljima, braćom, sestrama, cimericom. Istina o tebi nije ni približna njihovoj „istini“ o tebi niti će ikada biti, ma koliko se ti trudila. Ništa o tebi ne znaju, a ti im puštaš da te uguše. Koje li ludosti! Moje, tvoje, njene. Rijetke su pošteđene ovog sindroma, da ne kažem bolesti.

Tko te odabrao? Svijet?

Kome ti zapravo odgovaraš? Kome živiš? Kome djeluješ? Tko te htio takvu, baš takvu? Tko te odabrao? Svijet? Ne bih rekla. On te možda pokušava „prekrojiti“… ali, čija si izvorno? Tko te je zazvao imenom?

Njemu odgovaraš. Po Njemu živiš. Iz obzira prema Njemu djeluješ. Iz obzira prema Njemu ne griješiš. I vidi, on ti nikad neće reći ono što će ti svijet reći. Neće prigovarati. Neće biti zajedljiv. Neće (zlo)pamtiti. On će u svojoj savršenoj memoriji ostaviti prazan prostor za novu tebe. Zamisli, gledat će najbolju verziju tebe. Ne najgoru. Ne onu koja si bila. Najbolju, prijateljice. A na pitanje s početka teksta, koliko je svijet zaista mjerodavan, odgovori sama.

Martina Ćurić – Žena Vrsna

Foto: Unsplash.com

 

 

 

 

In this article