Biti nositeljica života najuzvišeniji je poziv, privilegija dodijeljena ženi. Od trenutka našeg začeća Bog nas priprema i oblikuje da bismo mogle primiti dar majčinstva. Priprema naše tijelo pažljivo oblikujući organe koji će služiti postizanju začeća, ali i omogućiti siguran razvoj ploda. Priprema naš um oblikujući ga da promišlja zrelo, razborito, odgovorno. Priprema našu dušu učeći je da se predaje za druge, da umire sebi i u tome bude radosna. Priprema naše srce polažući u njega brižno toliku ljubav prema životu.
Koliko li je tek trebala biti pripremljena žena koja je imala roditi Spasitelja svega svijeta?
Prema Katekizmu Katoličke Crkve (KKC 490-492) da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je „bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom”.
Anđeo Gabrijel, u času navještenja, pozdravlja je kao „milosti punu” (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.
Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od pape Pija IX. 1854. godine izjavljuje:
„Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.“
Sav taj „sjaj sasvim jedinstvene svetosti” koji Mariju „resi već od prvog časa njezina začeća” dolazi joj potpuno od Krista: ona je „otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina”. Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je „blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu” (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao „prije postanka svijeta, da bude ‘sveta i neporočna’ pred njim u ljubavi” (Ef 1,4).
Molimo Marijin zagovor u nastojanju da i same budemo spremne primiti i njegovati dar novoga života!
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Simon Matzinger – Unsplash
