Bijeli dan

Divila sam ti se i još ti se, sine, divim. Učio si me kako biti bolji čovjek, kako biti bolja mama. I da, Bog je uzeo moj život...

25

Sine, tvoj maleni život koji je rastao pod mojim srcem javio mi se kad je cijeli naš, uvijek topli grad, bio pokriven snijegom. Još si bio malen da bih te osjetila, ali taj dan pokazao si mi koliko je život, ma koliko malen, krhak i ovisan o majci, jedinstven, neponovljiv i nadasve Božji dar. Držala sam tvoju stariju seku u rukama, i ona je još bila beba. Njoj sam šapnula tajnu što sam s tatom čuvala. Još nismo bili svima rekli da mama čeka bebu – tebe. Tada smo to samo mi još znali, ali na taj bijeli dan odlučio si svima početi pričati svoju priču.

Sve je izgledalo kao da sam te izgubila

Otišla sam s bolovima i krvarenjem na hitnu. Sve je izgledalo kao da sam te izgubila, da si otišao u naručje Očevo. Lomila sam se! Nisam te poznavala, nisam vidjela ni boju tvojih očiju, ni osjetila miris tvoje kosice, a sve mi je to počelo nedostajati. Dragocjen si dar. Ono što nisi znao je da si došao jako brzo za svojom sekom, ona je imala tek nekoliko mjeseci, a tvoje srce je već kucalo ispod mog. Njeno je kucalo u mom naručju, i bili smo tako tri srca koja kucaju u istom ritmu.

Ali bojala sam se da to neću moći, da nisam dovoljno dobra, hrabra i snalažljiva da izdržim dvije trudnoće u tako malo vremena, da podignem dvije bebe. Svugdje smo se u tom periodu selili, sve je bilo nepredvidljivo. Sve je bilo nanovo svaki dan. Strahovi su ispunjali prve dane trudnoće. I tata je bio zabrinut. Željeli smo vam najbolje, a ni sami nismo znali hoćemo li u tome uspjeti. Ali kad je sve prijetilo da se tvoje srce ugasi, kad je sve izgledalo da te gubim, svi ti strahovi nestali su poput magle pred suncem.

Vidjela sam tebe zaštićenog i sigurnog u dlanovima Gospodinovim

Došla sam do doktora i dok su mi objašnjavali da se pripremim na najgore, da si već otišao k Ocu, ja sam stajala u nevjerici. Znala sam da nije tako. Dok su me vodili u bolnicu, ja sam, sine, zavapila Bogu i cijelim majčinskim srcem molila sam Ga da te ostavi na životu i da uzme moj za tvoj. Tada se, u svim onim strahovima za tvoj život, rodila sva moja ljubav prema tebi. Vapila sam i premda moj život treba da tvoj opstane, znala sam, potpuno sam znala da je Bog čuo i uslišio. Pozvali su me na ultrazvuk da mi pokažu kako te tamo više nema, i tada se dogodilo čudo. Svi su doktori ostali u nevjerici da je beba još tu i da se očitavaju otkucaji srca. Ja sam tada očima vjere vidjela tebe zaštićenog i sigurnog u dlanovima Gospodinovim. Vidjela sam te živog i potpuno mirnog. Bila sam sretna i zahvalna na tvome životu, što ćemo te upoznati, što te doma čeka seka i cijela obitelj.

Dva srca što uljepšavaju našu obitelj

Postao si na taj bijeli dan najveći heroj u našoj obitelji i sa svojom sestricom dva srca što uljepšavaju našu obitelj. Dragocjeno sam te čuvala ostatak trudnoće, i kad si odlučio doći ranije na ovaj svijet, opet si nas uhvatio nespremne. Ali ovaj put smo bili ojačani borbom za tvoj život. Tvoji prvi mjeseci protekli su u maženju, hranjenju i odlaženju doktorima. Rodio si se s teškim oštećenjem sluha,  pripremali smo te za operaciju ugradnje pužnice, i kasnije smo godine proveli na terapijama. Saznali smo i da imaš poremećaj senzorike, i da se tvoj šareni, zabavni svijet zapravo zove poremećaj iz spektra autizma. Shrvalo nas je to sve.

Svaki tvoj napredak bio je slavlje

Terapije su nas vodile po cijeloj domovini. Živjela sam te terapije, postale su moj način života. Bile su mi u mislima, molitvama i razgovorima, u mom funkcioniranju. Zaboravila sam na mnogo toga što sam planirala za sebe, sad sam planirala za nas. Svaki tvoj napredak bio je slavlje – puno si se trudio. Mnogo toga smo naučili, ništa nismo uzimali zdravo za gotovo, ma koliko nam glatko išlo. Puzanje, sjedenje, hodanje, hranjenje, gruba motorika, fina motorika, orijentacija, refleksi, motoričko planiranje, vestibularni i proprioceptivni osjeti, tvoje shvaćanje okoline… Sve, sve smo morali paziti i poticati, a ti si stostruko vraćao.

Divila sam ti se i još ti se, sine, divim. Učio si me kako biti bolji čovjek, kako biti bolja mama. I da, Bog je uzeo moj život i svaku sjenku života kojeg sam planirala za sebe kako bih tebi pomogla, da bih te podigla u dječaka kakav si sad – dječak koji uči znakovni jezik, koji ima dobro razvijenu grubu i finu motoriku, koji ima sve reflekse razvijene, koji senzorno napreduje i razvija se, koji razumije okolinu i utječe na nju, ali da bih dobila daleko više – tebe. Dječak si pun topline, radosti, i pun si igre. Znaš voljeti i jako voliš. Usrećuješ sve koji te poznaju. Donio si mi toliko radosti i ponosa. Dijagnoze koje imaš učinile su te drugačijim, drugačije divnim, drugačije dragocjenim. Učinile su i mene drugačijom – boljom.

Hvala ti, sine, i želim ti sretan peti rođendan.

Ruža Đurić – Žena vrsna

Foto: Pixabay.com 

 

In this article