Iz vlastitog iskustva znam da je strašno biti ateist. Kad nemaš vjere, moraš se bojati svega, baš svega, a ponajviše sestrice smrti kojoj ne možemo umaći. Čovjek se rađa samo za vječno Nebo. Na Zemlji ne može biti potpuno sretan, jer kako biti radostan s nečim prolaznim što ostavljaš za sobom? Zato je tek njegov pogled na nebesa – neugasiva radosna nada! Čovjek je božanski dar drugima. Osjećamo li se doista tako, kao dar?
Nije lako biti mlaki kršćanin čiji se identitet svodi samo na tradiciju predaka
Iz vlastitog iskustva dobro znam da nije lako biti niti mlaki kršćanin čiji se identitet svodi samo na tradiciju predaka, a bez utemeljenja u čvrstoj vjeri. Čovjek bi se uvijek morao pitati o smislu života u događajima koji nas ostavljaju potpuno nijeme. A patnja i trpljenje imaju smisla jedino gledajući u vječnu radost blaženu, ostavljajući zemaljsko i propadljivo prolaznosti! Ali već 2000 godina, a osobito u ovo „moderno“ doba isti taj čovjek – ti i ja – srljamo protiv prirodnih zakona, protiv Stvoritelja, protiv sebe.
Jesam slučaj pojedinca. Jesam sjecište trenutka i vječnosti. Duša mi je besmrtna jer je drugi odgovor nezamisliv.
Vlado Gotovac
Godinama prije obraćenja, iako religiozan, i ja sam bio mlaki kršćanin. Zapravo me gotovo uopće nije zanimalo niti brinulo nebesko, nego moje zemaljske prolazne sebičnosti, želje i razuzdanosti. Uz do kraja utišanu savjest, bilo je tako lako utapati se u iluziji samozadovoljstva da će me odlazak na nedjeljnu misu, ispovijed 2 puta godišnje i povremena pričest spasiti za vječnost. Ali ništa od toga. Nema spasenja, pa ni u Crkvi, ako sam izvan Isusove ljubavi – prema Njegovim riječima da je on jedini Put, Istina i Život. Život, dakle, biram!
Opraštati je nužno, ali teško i ponekad nemoguće bez Boga
Vjerujemo li Isusu? Mislim – biti dobar čovjek, pobožan, pošten…OK, to može. Da, …slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju… (Usp. Mt 11,5)... uf, što da s time radim, ovo je već teško za vjerovati, ali hajde, neka bude… Ali za „Uskrsnuo je!“… Tu liniju obrane moderni čovjek s ideološki uspješno ispranim mozgom jednostavno ne može prijeći! I nije mu za zamjeriti jer je otrovan lažima. Gospodin je Ljubav i Milosrđe, on nam i ovo oprašta. Ali moramo i mi sami opraštati: Bogu s kojim se često svađamo, ljudima koji su nas povrijedili, ali i samima sebi kojima doista najteže opraštamo greške prošlosti. Prošlost se ne može popraviti, ali se mogu promijeniti sadašnjost i budućnost jer opraštanje je najsnažniji lijek za dušu. Kad čovjek oprašta i traži oproštenje – kažu da se raduje cijelo Nebo! Kad opraštam, moje se stablo života jača i zeleni…
Nije to ništa novo: ta još je u starozavjetnim redcima i psalmima proricano, pa preko objave i Isusovih proročanstava u Novom zavjetu! Jasno je da ljudi od Adamova pada idu svojim širokim, a Gospodin poziva da se, spasenja radi, krene uskim putem.
Samo vjera u Krista spašava, živa vjera koja ne dopušta da budeš mlaki kršćanin
Dugo sam godina bio slijep za sve bitno što je Jedan na križu svojom žrtvom učinio za čovjeka oslobodivši ga robovanja vječnoj smrti. Jer mogu ići na misu svaki dan, ali ako nemam živi odnos s Graditeljem vječne Crkve, ništa mi ne koristi, uzalud je moje klečanje. Nema niti ne znam kakvih velikih djela koja bih učinio, a da bi me moja djela mogla spasiti – doista nemam što nadodati Njegovom savršenom djelu. Iskreno volim i branim svećenike – miljenike Božje – ali nema tog svećenika, sveštenika, pastora, rabina, imama niti gurua koji će me spasiti – i sami su grešni ljudi koji očajnički traže vlastito izbavljenje, svoje mjesto pod suncem spasenja.
Cijenim svece – proglašene i neproglašene – njihovi su zemaljski životi izvrsni putokazi k Svevišnjem. Ali nema tog sveca, molitve niti trapljenja koje će me spasiti – sve je uzalud, ništa od toga ne spašava. Nastojim živjeti po Zapovijedima, ali nema tog morala kojeg bih držao niti zapovijedi koje bih čuvao da se po njima spasim jer sam toliko grijeha već učinio da, ako bih kojim slučajem od danas postao bezgrješan i uspio ono što je samom čovjeku nemoguće, ostale bi mi sve teške traume i stid zbog moje cjelokupne grješne prošlosti. Čovjeku je, dakle, nemoguće. Ali s Bogom… sve je moguće.
Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj…
Pnz 30,19
U zahvalnosti prihvati nezasluženu Božju ljubav
Što onda kad ništa ljudsko ne pomaže izvući me iz kruga zla i grijeha, bolesti i patnje? Što kad vidimo da smo bezuspješno oslonjeni na naše vlastite ili snage drugih ljudi, a ništa ne pomaže? Što kad izgubljeni tumaramo ovim svijetom u potrazi za nekom svojom istinom…? Na toliko mjesta u Evanđeljima Isus liječi uz riječi: „…vjera te tvoja spasila…“. Samo čvrsta vjera i povjerenje u svevremenost Isusa Krista spašava! On je došao i razdao se za mene, djelo otkupljenja grešnog čovjeka s Njim je dovršeno na križu. Ne postoji ništa što bih mogao dodati toj savršenoj žrtvi.
Zato u zahvalnosti prihvaćam velikodušnu i potpuno nezasluženu Božju ponudu, ponudu beskrajne Ljubavi. Odlučujem se još danas: uzet ću lijek kojeg mi daje Liječnik i oživjeti!
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Joshua Rawson-Harris – Unsplash
