Otprilike svake godine u ovo doba bombardirani smo protukatoličkom propagandom koja propitkuje je li 25. prosinca zaista dan Isusova rođenja. Ovaj datum, arogantno nam se govori, potječe od poganskih blagdana. Prva Crkva „odabrala“ je „pokrstiti“ rimsku proslavu sunca. Prema ovoj teoriji, datum Božića ustanovljen je tek u 4. stoljeću od kad potječu prvi dokazi proslave Isusova rođenja. Zaključak, izvor proslave Božića je poganski i zapravo ne znamo datum kada je rođen Spasitelj svega stvorenja.
Nemojmo prebrzo biti oduševljeni ovim lažima čiji je cilj isključivo umanjiti štovanje koje iskazujemo Isusu i ocrniti Katoličku Crkvu. Zapravo je suprotno. Upravo je tvrdnja o poganskom podrijetlu Božića mit bez povijesnog sadržaja.
Ne postoje starorimske svetkovine 25. prosinca
Ideja da Božić ima pogansko podrijetlo počela se širiti u 17. stoljeću. Širili su je engleski puritanci i škotski prezbiterijanci koji su mrzili sve katoličko. Puritanci su toliko mrzili katolicizam da su se pobunili protiv Anglikanske crkve jer su je, čak i uz svoje hereze, smatrali još uvijek previše sličnom Katoličkoj crkvi.
Gnušali su se blagdana, a osobito su mrzili Božić s njegovim radosnim ceremonijama, slavljima i običajima. Budući da Biblija nije dala konkretan datum Kristova rođenja, puritanci su tvrdili da je to grešna izmišljotina Rimokatoličke crkve koju treba ukinuti.
Kasnije su protestantski propovjednici poput Nijemca Paula Ernsta Jablonskog pokušali prikazati u pseudoznanstvenim radovima da je 25. prosinca zapravo bio poganski rimski blagdan te da je Božić još jedan primjer kako je srednjovjekovna Katolička crkva „poganizirala“ i iskvarila „čisto“ rano kršćanstvo.
Mnoštvo laži u pokušaju zasjenjivanja Istine
Otprilike u isto vrijeme isusovac Jean Hardouin sa svojom ekscentričnom teorijom univerzalnog krivotvorenja koja je dovela u sumnju sve poznate povijesne izvore, podupro je puritance u njihovoj teoriji da Božić ima pogansko podrijetlo. Ali njegovo je istraživanje uvelike diskreditirano s obzirom na njegove apsurdne tvrdnje. Na primjer, tvrdio je da su svi crkveni koncili koji su se održali prije Tridenta bili izmišljeni. Tvrdio je i da su gotovo svi klasični tekstovi antičke Grčke i Rima lažni, a napisali su ih redovnici u 13. stoljeću. Takve tvrdnje su očito apsurdne s obzirom na bezbrojne izvorne dokumente koji pokazuju suprotno.
Dvije glavne tvrdnje da Božić ima pogansko podrijetlo smatraju kako je rana Crkva izabrala 25. prosinca kako bi odvratila katolike od rimskih poganskih svetkovina. Prva tvrdnja kaže da je Božić zamijenio starorimski praznik Saturnalije, vrijeme gozbe i bučnog veselja koje se održavalo u prosincu u čast poganskog boga Saturna.
Saturnalije su uvijek završavale najkasnije 23. prosinca. Zašto bi Crkva, da skrene pozornost svojih vjernika s poganskog slavlja, izabrala datum dva dana nakon što je zabava već završila? Tko je htio već je pretjerao. Nema smisla. Nijedan ozbiljan učenjak ne vjeruje u ovu tvrdnju.
Božić ustanovljen prije poganskog festivala Sunca
Druga tvrdnja je da je Katolička crkva ustanovila Božić 25. prosinca kako bi zamijenila solarnu svetkovinu koju je izmislio car Aurelijan 274. godine nove ere, Dies Natalis Solis Invicti (Rođenje nepobijeđenog sunca).
Činjenica da je Božić ušao u svjetski kalendar (prihvaćeni rimski kalendar) 354. godine – što je bilo nakon uspostave poganskog blagdana – ne znači nužno da je Crkva taj dan odabrala da zamijeni poganski blagdan. Postoje dva ozbiljna argumenta koja potvrđuju ovaj zaključak.
Prvo, ne smije se jednostavno pretpostaviti da su rani kršćani počeli slaviti Božić tek u 4. stoljeću. Sve do objave Milanskog edikta 313. godine katolici su bili progonjeni i sastajali su se u katakombama. Stoga nije bilo pučkog veselja, ali oni su slavili Božić među sobom i prije toga edikta, što potvrđuju pjesme i molitve prvih kršćana.
Drugo, ova se tvrdnja temelji na netočnim pretpostavkama. Kao što znanstvenik Thomas Talley ističe u svojoj knjizi Podrijetlo liturgijske godine, car Aurelijan otvorio je festival Rođenja nepobijeđenog sunca pokušavajući dati novi život – ponovno rođenje – umirućem Rimskom Carstvu. Mnogo je vjerojatnije, tvrdi on, da je carev postupak bio odgovor na rastuću popularnost i snagu katoličke religije koja je slavila Kristovo rođenje 25. prosinca.
Nema dokaza da je Aurelijanova proslava prethodila blagdanu Božića. Više je razloga za vjerovanje da je uspostavljanje ovog blagdana – koji nikada nije dobio podršku javnosti i ubrzo je zamro – bio pokušaj da se da poganski značaj datumu koji je već bio važan za katolike u Rimu.
Datumi temeljeni na Svetom pismu
Ali ostavimo područje nagađanja i vratimo se povijesnim zapisima. Postoje brojni dokazi koji pokazuju da je, iako je datum Božića službeno proglašen tek 354. godine, jasno da je ustanovljen mnogo prije nego što je Aurelijan uspostavio svoj poganski blagdan.
Začeće svetog Ivana Krstitelja povijesno je sidro za utvrđivanje datuma Božića, na temelju detaljnih i pomnih proračuna datuma koje su napravili prvi oci Crkve.
Datum začeća svete Elizabete postavlja osnovu za poznavanje Kristova rođenja. Rani traktat De solstitiia bilježi predaju o arkanđelu Gabrielu koji se ukazao Zahariji u Svetištu Gospodnjem dok je služio kao veliki svećenik na Dan pomirenja (Lk 1,8). Ta činjenica smješta začeće sv. Ivana Krstitelja u vrijeme blagdana Sjenica krajem rujna, kako je kazao arkanđeo Gabrijel (Lk 1,28), a njegovo rođenje devet mjeseci kasnije u vrijeme ljetnog solsticija.
Budući da Lukino evanđelje kaže kako se arkanđeo Gabrijel ukazao Djevici Mariji u šestom mjesecu nakon Ivanova začeća (Lk 1,26), to stavlja Kristovo začeće otprilike u vrijeme proljetnog ekvinocija, tj. židovske Pashe, krajem ožujka. Njegovo bi rođenje tako bilo krajem prosinca u vrijeme zimskog solsticija.
Crkva je odredila datum Kristova rođenja puno prije svega poganskog
Da su ovi datumi, temeljeni na tradiciji i Svetom pismu, vjerodostojni, potvrđuju nedavni dokazi preuzeti iz Svitaka s Mrtvog mora. Autori Svitaka su bili jako zabrinuti zbog kalendarskih datuma bitnih za utvrđivanje kada bi se trebali slaviti blagdani Tore. Podaci pronađeni u Svicima omogućuju upoznavanje rotirajućeg rasporeda svećenika u Hramu tijekom vremena Starog zavjeta. Jasno pokazuju da je Zaharija služio kao hramski svećenik u rujnu, potvrđujući tako tradiciju rane Crkve.
Katolička crkva odredila je 25. ožujka kao datum Gospodinova začeća mnogo prije nego što je Aurelijan odlučio napraviti svoj solarni blagdan. Na primjer, oko 221. godine poslije Krista, Sexto Julio Africano napisao je Chronographiai u kojem je potvrdio da je Navještenje bilo 25. ožujka. Jednom kada je datum Utjelovljenja ustanovljen, bilo je jednostavno dodati devet mjeseci da bi se došlo do datuma rođenja našega Gospodina – 25. prosinca. Taj će datum postati služben tek krajem četvrtog stoljeća, ali je ustanovljen davno prije Aurelijana i Konstantina. To nije imalo nikakve veze s poganskim svetkovinama.
Krist se rodio 25. prosinca – i bila je nedjelja
Sigurno su prvi katolički apologeti i oci Crkve, koji su živjeli vrlo blizu vremena apostola, bili potpuno svjesni datuma vezanih uz rođenje Isusa Krista. Imali su pri ruci sve kalendarske izvore i nisu dopustili da se u katoličku liturgiju unese neistina. Datum Kristova rođenja su prenijeli kao 25. prosinca, u nedjelju.
Govoreći o retku 2,7 iz Lukinog evanđelja o. Cornelius a Lapide komentira strukturu ovog izbora: „Krist se rodio u nedjelju, jer je to bio prvi dan svijeta. … Krist je rođen u nedjelju navečer, u skladu s redoslijedom svojih čudesa, tako da je dan na koji je rekao Neka bude svjetlo, i bi svjetlo, bio isti dan na koji je, noću, svjetlo zasjalo u tami za čestita srca, to jest sunce pravde, Krista Gospodina.”
Marian T. Horvat – Tradition in action
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Francisco Xavier Franco Espinoza – Cathopic
