Bila sam na predstavljanju knjiga „Udaj se i budi podložna“ te „Oženi ju i umri za nju“. Imala sam prilike čuti autoricu Costanzu Miriano. Gotovo da sam se prepoznala u svemu što je govorila, uspjela mi je izmamiti osmjeh na lice, ali i oči napuniti suzama. Moglo se čuti raznih pitanja na koja smo mogli čuti vrlo dobre odgovore. Dotaknuo me komentar koji je, onako usput, prozujao pored mojih ušiju. „Zašto je u Hrvatsku o ovoj temi trebala doći govoriti žena iz Italije?“ Odjeknulo je kao vapaj za istinom. „Ima li u Hrvatskoj onih koji imaju slično iskustvo?“ Ovo me potaknulo da napišem ovaj članak, kažem da je istina ono što govori.
Nije mi namjera prenijeti detaljan opis susreta niti prenijeti sve ono što je autorica govorila, već potaknuta njenim svjedočenjem, iznijeti svoje iskustvo. Njeno je svjedočenje bilo poput plamena svijeće koji je zapalio plamen u meni, pa sam odlučila zabilježiti meni najvažnije.
Majka je majka 24 h na dan
Constanza je pokušala opisati kako se jako razlikujemo od muškaraca. Jedna od bitnih razlika je razlika u načinu funkcioniranja naših mozgova. Veze između pojedinih dijelova mozga nisu jednake kod muškaraca i žena i zato je ženi jako teško razdvojiti pojedine životne uloge kao što su recimo majčinstvo i karijera. Majka je majka 24 h na dan. I kad je na važnom poslovnom sastanku kroz misli joj prolaze bitne informacije iz života njene djece. Pitanja poput: Jesu li na vrijeme došli u školu? Jesu li pojeli doručak? Iz kojeg predmeta imaju test? Jesu li dobro napisali? Jesu li se vratili iz škole? Otac nije tako građen. Njegove veze u mozgu nisu tako isprepletene pa kad ode na posao – on je na poslu.
Dok su nam djeca bila sasvim malena on se potpuno davao na poslu i više od 8 sati dnevno. Bili smo podstanari i njegov rad je zapravo značio da nam želi darovati obilje ljubavi. Želio nam je darovati ono što najbolje može. Svoj rad. Ja to tada nisam razumjela. Mislila sam da njegov rad predstavlja nedovoljno brige za obitelj. Trebala sam ga kod kuće. Trenutci njegove odsutnosti bili su mi jako teški, ali danas znam da je sav njegov rad donio plodove (materijalnu sigurnost).
Daleko od toga da želim reći kako se nije davao i kod kuće, samo što sam ja uvijek željela više. Trebalo mi je puno vremena da shvatim, ako moj muž na poslu ne razmišlja o meni, znači da je ipak sve u savršenom redu. On radi. On radi za mene, koncentriran na svoj posao, to znači da voli našu obitelj. Moj suprug me molio da mu ne šaljem poruke na posao. Molio me: „Ako mi nešto moraš poslati, pošalji na mail kod kuće“.
Muškarci se ostvaruju kroz svoj posao
Iz ovog proizlazi i jedna vrlo bitna činjenica da se muškarci ostvaruju kroz svoj posao. Oni su sretni i zadovoljni nakon niza godina provedenih na poslu posvećenog svom radu što može značiti i uspješnu karijeru. Naprotiv, mnoge majke zapravo osjećaju rastrganost svog srca, jer se nisu na najbolji mogući način mogle posvetiti svojoj obitelji. Nisu svom djetetu mogle pružiti onu emocionalnu toplinu i blizinu u mnogim trenucima, kad je to njihovoj djeci bilo potrebno. Tako Constanza svjedoči kako je plakala kad je prvi put trebala ostaviti svog malenog sina i odlaziti na posao. Njemu je bilo samo 4 mjeseca, a njoj je još uvijek curilo mlijeko.
Sjećam se trenutaka kad sam prvi put prolila suze zbog razdvajanja od svoje djece. Moj sin je imao 1 godinu kad sam ga upisala u jaslice. Tih prvih dana u jaslicama znao je satima neutješno plakati. Dok se moje srce kidalo na poslu, njegovo maleno srce patilo je daleko više.
Autorica je objašnjavala kako ima silnu želju da svojim kolegicama i prijateljicama objasni da se žena ostvaruje kroz davanje ljubavi, bilo da je duhovna ili fizička majka. Jedino pravo istinsko ispunjenje ženine zadaće jeste da daruje sebe iz ljubavi. Ako zanemarite to istinsko, najdublje poslanje utkano u vaše biće može se dogoditi da se u jednom trenutku života zateknete vrlo tužni. Ženi otkucava njen biološki sat i ako ne iskoristi priliku da postane majka, može postati jako nesretna. Autorica objašnjava kako potiče žene da se udaju na vrijeme.
Ovdje bih također mogla prepoznati sebe jer sam uvijek silno željela da se moje rodice i prijateljice udaju, a kako danas moje prijateljice imaju djecu i brakove, zapravo najviše uživam pokušavajući otkriti način na koji bi najkvalitetnije mogle živjeti tu svoju bračni i majčinsku ulogu. Pri tome nikada nisam primijetila da se ijedna od nas kaje što imamo djecu, dapače, žao nam je što ih nemamo više i što im ne možemo darovati više sebe.
Iako majčino srce strepi, očeva hrabrost i bitne odluke mogu u sebi nositi više mudrosti
U majčinstvu se otkriva još jedna bitna razlika između muškaraca i žena. Muškarac puno lakše odredi onu granicu kad njegova djeca mogu u životu napraviti prve korake samostalnosti i slobode. Najstariji autoričin sin danas ima skoro 18 godina i njegov mu otac dozvoljava da putuje zbog nogometa. Dok se majci srce puni neizmjernom brigom i strahom, razumije da mora prihvaćati i voljeti slobodu svog sina. U takvim trenucima prepoznaje da podložnost njenih shvaćanja muževim odlukama može donijeti samo dobro njenoj obitelji. Jer iako majčino srce strepi, očeva hrabrost i bitne odluke mogu u sebi nositi više mudrosti. Constanze se prisjeća i kako se kajala i prepoznavala svoje pogreške u trenutku kad je njen sin ušao u pubertet.
I ovdje sam prepoznala sebe. Znala sam se naći pred ispovjedaonicom razmišljajući jesam li išta napravila kako treba u životu. Jednom sam tako u trenutku kad mi je svećenik rekao da je sve napravljeno iz ljubavi briznula u plač osjećajući dodir Gospodinov. Izlio je na mene u tom trenutku obilje svog milosrđa. Znala sam da mi je oprošteno sve što je bilo krivo.
Samo mi Gospodin može pomoći da svoju djecu nosim u srcu i pratim njihove korake. Bez pouzdanja u Njegovu ljubav svaki trenutak mog života pretvorio bi se u strepnju i bol. Gospodin mi je darovao slobodu da izaberem ljubav, vjeru i nadu. A otac, on je daleko mirniji. On mirno spava i kad se njegov sin ne vrati kući na vrijeme, dok ja molim krunicu osluškujući zvukove na stubištu.
Udaj se i budi podložna svome mužu
Ono što također smatram dragocjenim je iskustvo Constanze da žena treba biti podložna svom mužu. Ona je to naučila slušajući savjete svog ispovjednika.
Već duži niz godina pokušavam živjeti tako, ni sama više ne znam kako sam naučila da je to pravi put. Čitajući, slušajući, moleći, razgovarajući. Isprobavala sam pitajući se jesam li sam u pravu. Svjedočila i učila o tome na koji način to utječe na kvalitetu brakova oko mene i zaključila sam da žene koje jesu podložne u pravom smislu te riječi imaju sretan brak.
Žene koje uistinu poštuju svoje muževe niti ne znaju da to čine. Nažalost takvih je malo, većina mojih prijateljica, kao i ja, pokušavamo to biti, ali ne znamo kako. Recimo da se trudimo pa onda imamo trenutke propada u kvaliteti odnosa i poboljšanja kao kad rijeka nailazi na stijene pa izdubi ponore čineći podzemna jezera ili pak slapove. Padamo i dižemo se održavajući te naše brakove na iskustvu porasta bliskosti i ljubavi u ovisnosti o umiranju vlastitim sebičnostima.
Poznajem i žene koje smatraju da je ludost što govorim, štoviše predstavljam sablazan i ljute su na mene. O njima ne bih puno govorila. Što je to podložnost na koju nas sv. apostoli Pavao, a i sv. Petar potiču. Po mom mišljenju to je stanje srca. Stanje u kojem radost drugoga predstavlja i moju radost većom nego da sam dobila nešto za sebe. Podložnost je vjera u mudrost odluka svog muža.
Zašto je to toliko važno da mi prepustimo vodstvo?
Događa se jedna vrlo zanimljiva ovisnost muža o ženi i obrnuto. Naime u srce žene utkan je radar (kako ga je nazvala Constanze) ili dar koji nam omogućuje da utječemo na druge. Vjerujem da je to zato da možemo odgajati svoju djecu dok su još sasvim maleni i ne znaju izraziti sve svoje potrebe. Majčino srce može prepoznati te najdublje emotivne pokrete u duši svog djeteta da bi mu pomagala u sazrijevanju, da bi ga mogla odgajati.
Kad te svoje radare žena upotrijebi u donosu sa svojim mužem ona zapravo može postići da on čini puno toga što ne želi činiti. To se naziva manipulacijom. Ako taj svoj talent žena ne primjenjuje na svog muža, već mu usprkos talentu daje prostora da sam donosi dobre odluke, primijetit ćete da će odluke donositi u dogovoru sa suprugom. U želji da zajedno donesu najbolje rješenje za cijelu obitelj. Vjerujem da upravo te zajedničke odluke vrijede daleko više. U konačnici donose daleko dublje međusobno zajedništvo i radost o kojoj svjedoči Constanze rečenicom da joj je jedna kolegica priznala kako je Constanze jedina osoba koja se na njenom poslu uvijek smije.
Oprostite mi što sam isplela ove rečenice namjerno miješajući ono što je rekla Constanze s mojim vlastitim doživljajima i iskustvom. Bila mi je namjera posvjedočiti da njena svjedočenja imaju čvrstoću i jasnoću koju prepoznajem i u vlastitom životu.
Autorica govori na temelju iskustva i duboke vjere. Snagu traži u svakodnevnoj sv. Misi.
Nažalost ne stignem na sv. Misu svaki dan, ali silno želim živjeti tako.
Terezija Bogutovac – Žena vrsna