Djecu pripremamo za životne izazove

U vrijeme kad nam je mnogo toga dostupno i osjećamo se ugodno i zbrinuto, važno je našu djecu učiti o propetom Kristu. U suprotnome, ne pomažemo im kroz nedaće.

11

Kakav biste savjet dali novorođenčetu? Možda biste citirali omiljeni biblijski redak moga oca: „Sine moj, ako želiš služiti Gospodinu, pripravi dušu svoju na kušnju.“ (Sir 2, 1). Možda biste citirali moju omiljenu izreku svetog Ignacija Loyole „Ništa što je vrijedno Boga ne može se ostvariti ako se zemlja ne uzbuni, a paklene legije ne ustanu.“ Možete odabrati i moj omiljeni biblijski redak: „Odgovori mu Isus: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“ (Iv 18, 23)

U kakav si me to svijet donio?

Kad bi novorođenče sve razumjelo, zar se ne bi uplašilo? Zar ne bi upitalo u kakav si me to svijet donio? Nekoć se većina ljudi nije čudila kad bi se susrela s boli i životnim borbama. Prije stotine godina ljudi su podnosili neugodnosti i terete koje bi danas bili nezamislivi.

U današnje vrijeme imamo pristup tolikim mnogim pogodnostima, zaštitama i sigurnostima da ponekad zahtijevamo život bez boli i razočaranja kao naše pravo stečeno rođenjem. Često uočavamo očiglednu slabost (američkih) studenata koji zahtijevaju „objavu upozorenja“ da ne bi čuli nešto neugodno ili osuđujuće. Također, zahtijevaju „sigurno mjesto“ gdje se mogu zaštititi ako bi imali peh pa bili izloženi ideji koja im nije po volji. Nedavno sam u jednom službenom časopisu pročitao kako je jedan diplomirani upravitelj dobio posao na račun svojih kvalifikacija koje su uključivale „stručnjaka za sigurno mjesto“.

Kakvu djecu pripremamo za ovaj svijet?

Sve me navedeno ponukalo da se upitam: „Za kakav se to svijet naša djeca pripremaju?“ Još bolje rečeno: „Kakvu djecu pripremamo za ovaj svijet?“ Ne činimo im nikakvu uslugu ako ih navodimo da bi trebali očekivati svijet bez neugodnosti ili nepogodnosti. Krademo im nadu za raj ako ih ne pripremamo na život kakav je utjelovio propeti Krist.

Nedavno mi je jedan diplomirana sociologinja rekla: „Problem s vama svećenicima jest što sebe doživljavate kao žrtvene sluge, a ne kao članove humanističkih profesija.“ Nasmijao sam se i upitao je li ikad prisustvovala obredu zaređenja. Rekla je da nije.

Da jest, možda bi se sjetila riječi: „Slijedite otajstva koja slavite.“ i „Krojite svoj život po uzoru na Kristov križ.“ Da je možda kvalitetno usvojila kateheze tijekom svog odrastanja ili da je u svojoj crkvi imala vjeronauk za odrasle, možda bi ova samoprozvana katolička „članica humanističkih profesija“ naučila da svećenik služi in persona Christi (u ime Kristovo), a da je rezultat zaređenja alter Christus (drugi Krist). Da je bolje poučena i usmjerena, možda bi shvatila da svaki kršćanin mora uzeti svoj križ i slijediti Krista. Tada bi, možda, ona i svi oni poput nje, tzv. „članovi humanističkih profesija“, mogli usmjeriti prema Kristu sve ranjene koji se nađu na njihovu putu, Kristu koji je uzor izdržljivosti i trijumfa u našem mračnom i teškom svijetu.

Nedaće nas pročišćavaju ako ih predamo Gospodinu Kristu

U svom klasiku „Problem boli“ C. S. Lewis je napisao: „Bog nam šapuće u našim zadovoljstvima, govori u našoj savjesti, ali viče u našim bolima: one su njegov razglas da bi razbudio gluhi svijet.“ Što nam Bog pokušava reći kroz naše boli i nedaće? Pokušava nam reći da nešto ne valja i da smo u opasnosti. Jedna od najvećih opasnosti jest varka da možemo sigurno ploviti kroz život odvojeni od njegove milosti.

Robert Hicks nas u  svom priručniku „How a Man Faces Adversity“ („Kako se suočiti s nedaćama“, op.prev.) upozorava: „Nedaće su trnje koje prodire u našu dušu i uzrokuju strašnu bol… naša je prirodna reakcija da joj se opiremo, da je niječemo ili umanjimo… Vjerujem da je stvarnost s kojom nas Isus želi suočiti, ona stvarnost na koju je pripremio i svoje učenike, takva da bol ima svoju zadaću koju mora unutar nas ispuniti. Zadaću koju treba objeručke prihvatiti. Zašto? Samo kroz bol istinski možemo iskusiti Kristovu milost kao naše ispunjenje… Nedaće nas pročišćavaju ako ih predamo Gospodinu Kristu…“

Kakav bih savjet dao novorođenčetu u svom naručju? Možda: „Dobrodošao, maleni, na ovaj prolazni svijet svjetla i tame, u ovo vrijeme mnogih iskušenja i malih pobjeda. Dobrodošao u ovo vrijeme stasanja i pročišćenja koje će te pripremiti za savršenu sreću u raju, u domu i srcu tvoga Oca. Učit ćemo te o Kristu, koji je raspet, uzišao, kraljuje i koji će se vratiti. Slijedit ćemo ga i živjeti od Njega i s Njim, a On će nas svih voditi do našeg istinskog doma. Krenimo!“

o. Robert Mcteigue – Catholic Education


Prevela: LR
Foto: Pexels.com

 

In this article