Prije nekoliko dana na FB profilu patera Stjepana Ivana Horvata, misionara Krvi Kristove, osvanuo je tekst koji je ganuo mnoge mame. Tekst je preveden s poljskog jezika, a pater ga je pronašao na Facebook stranici Blog Ojciec. Autor teksta nije poznat. Dirljivu priču u kojoj će se svaka mama pronaći pročitajte u nastavku.
Draga mamice, mogu li te na trenutak probuditi?
Znam, teško ti je otvoriti oči jer nismo uspjeli puno spavati ove noći. Samo, znaj mama, baš te trebam u ovom trenutku. Vidiš, osjećam se malo usamljeno, a i ležim u krevetu i počinje mi biti hladno.
Nisam htio plakati, oprosti što sam to učinio. Pokušavao sam privući tvoju pažnju tihim glasovima, ali spavala si tako čvrsto da me nisi uspjela čuti. Promatram tebe i tatu kako međusobno komunicirate zvukovima i kako mi se obraćate. Pokušavam učiti od vas, ali za mene je to još uvijek preteško. Radi toga sam morao zaplakati kako bi me čula.
Mamice, oprosti za moje suze. U tvojem trbuhu osjećao sam se sigurno, a još se privikavam na ovaj veliki krevet. Nedostaju mi otkucaji tvoga srca, ritam tvoga disanja i onaj osjećaj kada rukom gladiš trbuh i štitiš me dok sam još bio unutra.
Mamice, molim te poslušaj me, zovem te na jedini način koji znam
Osjećam se usamljeno, potrebna mi je tvoja toplina bar na kratko. Potrebno mi je osjetiti da si kraj mene i htio bih na kratko leći kraj tebe i osjetiti tvoju toplinu. Jako volim kada me zagrliš, obožavam to. Kada osjetim da me nosiš i pažljivo ljuljaš. Kada osjećam tvoj miris, tada se osjećam najsigurnije. Kada osjećam tvoj dlan na mojim leđima i kada je moje uho naslonjeno na tvoja prsa tako da mogu čuti otkucaje tvoga srca, tada znam da je to moj dom. Ponekad čeznem za vremenom dok smo bili jedno tijelo. Bilo je tako ugodno i sigurno, bili smo uvijek tako blizu.
Slušam te kako tiho šapćeš: „Bit će sve dobro, ne plači.“ Tvoj glas je tako nježan i tako poznat, kao i tvoj miris.
Mamice, hoćeš li me pridržati još bar na kratko? Stvarno sam umoran i tvoja ramena su za mene mjesto gdje se najbolje odmaram. Ona me podsjećaju na vrijeme dok sam bio u tvom trbuhu. Mamice, sada ću sklopiti oči. Molim te, pridrži me još malo kako bih uživao u tvojoj prisutnosti i tvojoj ljubavi.
Još bih te nešto htio zamoliti, dok sam ti ovako blizu
Mamice, sad kad smo tako blizu… htio bih te još nešto zamoliti. Znam da će zvučati poprilično tužno, ali ne znam govoriti tako kao ti pa mi oprosti što opet plačem. Mamice, malo sam žedan, osušilo mi se grlo i htio bih par gutljaja tvoga mlijeka. Ono je tako ukusno i tako toplo.
Hvala ti mamice, to je baš ono što mi je trebalo. Bio sam stvarno jako žedan. Znaš, jako volim osjetiti tvoj prst na mojoj bradi i vidim kada mi se smiješiš. Ništa me ne veseli više nego taj trenutak kada vidim osmijeh na tvome licu. Sada mi je tako lijepo pa ću opet malo zatvoriti oči i opustiti se. Molim te, mamice, još me ne spuštaj dolje.
Mamice, boli me trbuh. Što to znači? Mamice, osjećaš li to? Tako me jako boli. Mamice, molim te pomozi mi. Ne znam što se događa. Nikada nisam osjetio tako nešto.
Hvala ti, mamice, što si masirala moj trbuščić. Znam da je kasno i da svi već spavaju, ali jako sam ti zahvalan što si ovdje sa mnom. Ne znam kako bih sve ovo bez tebe. Trbuh me boli puno manje kada me ovako držiš. Možda ću malo zatvoriti oči… pridržat ćeš me još, je li tako?
Mamice, znam da si umorna, ali zaželio sam te se
Mamice, malo sam se uplašio. Probudio sam se i nisam vidio gdje sam. Bio je mrak i opet malo hladno. Znam da si umorna, ali zaželio sam te se. Hoćeš li me uzeti u ruke malo?
Mamice, znam da si umorna i vidim ponekad suze u tvojim očima. Oprosti mamice, molim te, ako su one zbog mene. Osjećam se strano u ovome svijetu i čeznem da što više budem blizu tebe.
Ponekad osjetim i kako tvoja suza padne na mene dok me lagano njišeš i pjevaš mi uspavanku da bih mogao zaspati. Predivan je osjećaj kada svojom nježnom rukom brišeš tu suzu s moga lica. Volim osjetiti tvoj nježan dodir na svome licu. Možeš li to raditi češće?
Mamice, opet polako padam u san u tvome naručju. Tako si meka, topla i nježna. Nigdje mi drugdje nije tako ugodno kao uz tebe. Opet osjećam udaranje tvoga srca i ritam tvoga disanja. Predivno je to.
Znaj, mamice, jedva čekam naučiti još više toga kako bismo mogli razgovarati kao što to činite ti i tata. Do tada ti zahvaljujem što reagiraš kada te zovem svojim plačem.
Kad još malo narastem, želim nadoknaditi ljubav koju mi pružaš. Jedva čekam da mogu još više biti sa svojim bratom i sestrom i svim ovim ljudima koji me dolaze vidjeti. Mamice, hvala ti što od tebe mogu naučiti ljubiti druge ljude. Učiš me kako slušati drugoga bez obzira na to što još ne mogu govoriti. Hvala ti što mi pokazuješ da se mogu osjećati sigurno uz tebe. Učiš me da tvoja ljubav nema granica iako si ponekad i jako umorna. Hvala ti za to.
I mamice, znaj, volim te puno!
Autor nepoznat
Preveo: p. Stjepan Ivan Horvat
Foto: Filip Mroz – Unsplash
