Oči vide vanjsko obličje pojava i stvari, a srce vidi duhovni svijet. Kako su oči izravno povezane sa srcem u njima se jasno nazire sva duša i sav njezin duhovni svijet. Taj svijet nije pasivan. Svi duhovi se bore za uspostavu svoje vlasti nad dušom koju susreću i nastoje je povesti na svoj put. Zli od Boga prema svome zlu, a Duh Sveti iz zablude i ropstva ususret Spasitelju i Otkupitelju našem, Isusu Kristu, njegovome Ocu i njegovoj svetoj Crkvi; provesti je kroz pročišćujući oganj križnog puta i uvesti je u zajedništvo svetih, u radost, snagu i slobodu djece Božje. Samo se po srcu ljudi razlikuju i svrstavaju razdijeljeni u dva vječna svijeta u koje će ih njihovi duhovi (njihova izabrana nadahnuća) odvesti.
Isusova korizma (lat. Quadragesima = četrdesetnica pokore, posta i molitve) je dar Duha Svetoga za naš hod s Kristom kroz istu borbu u istu pobjedu nad svom vojskom Zloga.
U svetom evanđelju (Mt 3,16-17) stoji ovaj zapis:
Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”
Odmah nakon ovog nebeskog krsnog slavlja slijedi i ovaj potpuno suprotni prizor (Mt 4,1-3):
“Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik…”
Po svršetku vremena pokore nastupa kušnja
To isto se događa u životu svake duše koja iskreno pristupa svetom krsnom savezu. Duh Sveti je vodi do nebeskog slavlja u obredu krštenja. I odmah je nakon toga isti Duh Sveti kroz pustinju molitve, posta i pokore po Crkvi vodi u susret s đavlom da je iskuša.
Pogledajte kad nastupa čas kušnje:
“I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik…”
Po svršetku vremena pokore nastupa kušnja. Hoće li se sjediniti s Bogom ili će se vratiti u svijet kojim po oholosti, strastima i požudama upravlja Sotona, o tom svaka duša odlučuje sama, kao i Kristova.
Korisno je ovo govoriti za one koji nastavljaju spasonosni put, a uzaludno za one koji propadaju.
To su oni koji, prema Isusovim riječima (Lk 12, 18-21), u svom srcu ovako govore:
” ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”
Možda će im pozliti već kod uskršnjega preobilnog stola, ako ne odbace đavolje ponude – lude riječi i njegove naslade, ako im oči srca ne ostanu s Kristom unutra.
Molitelji, isposnici i pokornici Božji pobjeđuju svijet
Tko svojim srcem iskreno i vjerno pripada i služi dobrom Bogu, u njega se u vidu pronicave mudrosti nastanjuje sveta Božja istina (Krist), a u njegovo tijelo u vidu djelatnoga mira nastanjuje se stvaralačka i darežljiva dobrota Duha Svetoga.
Molitelji, isposnici i pokornici Božji pobjeđuju svijet. Oni se ne ispovijedaju i ne pričešćuju dva puta godišnje (osim iz opravdanih razloga ako im crkva nije u blizini), nego odmah čim sagriješe pa u stanju milosti kruh nebeski jedu svaki dan.
Bez prestanka oni srcem gledaju unutra gdje im Život[1] niže otkucaje i u miru čuva pošten dah. Jednako oni srcem motre iznutra i okolni svijet pa ga jasno vide i o njemu sude istinito. Zbog toga je podanici Zloga ne vole. Ne zagledaju se u njihove oči nevjerne iz kojih ih promatraju „psi i vračari, bludnici i ubojice, idolopoklonici i svi koji ljube i govore laž.“[2]
Svi ti takvi zahtijevaju da ih ljudi gledaju u oči da zloduh im njihov kroz otvorene oči uskoči u dušu. Zato sveti gledaju ustranu. Stidljivi su radi čednosti i ponizni radi služenja. Od Krista se ne daju odvesti.
Nije dobro ljudima gledati u oči, osim dok im ukratko nešto ne priopćiš. Bestidnici i zlikovci nametljivo zure očima da ulove pogled žrtve, zavedu je pa je izrane. Naime postoji oblik magije koji se zove zlo oko. Njih je nužno uvijek izbjegavati, svladavati ih Kristom u sebi. Tome služi ustrajna molitva.
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Unsplash
[1] Krist
[2] Otk 22,15 (Prema prijevodu fra Ljudevita Rupčića)
