„I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?«
Isus im odgovori: »I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘Od Neba’, odvratit će nam: ‘Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?’ A reknemo li ‘Od ljudi’, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom.« Zato odgovore Isusu: »Ne znamo.« I on njima reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.“
Mt, 21,23-27
Kako to izgleda kad se stvorenje nadmudruje sa svojim Stvoriteljem zorno prikazuje današnje evanđelje, ljudsko je umovanje tako krhko, maleno i slabašno spram Božje sile i mudrosti. Ostanem zapanjen kako čovjek-stvorenje traži dlaku u jajetu, manu i nešto što nije dobro kod samoga Boga. Isus, koji nikad nikoga nije krivo ni pogledao, koji je ljubio 0 – 24 svaku osobu koju je ikad sreo, ipak je za čovjeka sumnjiv. Kojom on to vlašću čini? Koliko mi je poznato kada na drugome počnemo tražiti manu, dlaku u jajetu, nešto što nije dobro, tada prestajemo ljubiti tu osobu i počinjemo je osuđivati, tj. tražiti razloge za osudu. Jasno je, ne možemo u isto vrijeme nekoga ljubiti i osuđivati.
Dođi pred Gospodina i kad si ljut na njega
Ako želim nekome naći manu, mogu li istovremeno reći da ga volim? Danas su svijetu potrebni oni koji će dobro izvlačiti iz drugih, koji će palog i uprljanog čovjeka, ranjenog grijehom i izmorenog životnim nedaćama pridići i osvijetliti mu spoznaju da život ima ne samo smisla, nego i ispunjenje s one strane smrti.
Pogledamo li malo bolje, uvidjet ćemo da je Isus to činio i čini nama svaki put kada mu dođemo umorni i opterećeni. Najveći problem glavara svećeničkih i starješina narodnih iz današnjeg evanđelja nije čak ni to što traže manu Bogu, već njihova zatvorenost. Ne žele priznati da su u krivu. Ne žele barem reći jedan od dva moguća odgovora pa da ih Isus poduči u ljubavi i tako im otvori oči. Ne, oni ostaju zatvoreni, čak, rekao bih, indiferentni, jednostavno odgovarajući: „Ne znam.“
Dođi pred Gospodina i kad si ljut na njega, i kada ti ništa nije jasno, samo dođi i traži odgovor! Vapi! Budi iskren s Bogom i nemaš se čega bojati! Ta Isus nije došao da te satre i ruga se tvome neznanju, nego da te izliječi, pridigne i poduči, a ako netko to sve zna učiniti u ljubavi, a da te ne povrijedi, to je On!
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
