Srijeda, 24.10.2007.
Hodočašće u Svetu zemlju – Cezareja /Tiberijada
(na Genezaretskom jezeru iliti Tiberijadskom moru)
Hvala ti, Gospodine, za milost ovog hodočašća i za mjesta koja sam danas pohodio, a koja si ti posvetio svojim javnim djelovanjem: Kafarnaum (Sinagoga, Petrova kuća), Brdo blaženstava, mjesto gdje si umnožio kruhove i ribice te mjesto Petrova prvenstva na obali ovog jezera gdje si ga tri puta pitao: «Ljubiš li me?… Pasi jaganjce… Pasi ovce… Pasi ovce moje!»
Ti si ovdje bio. No ja nisam došao mrtvoj prošlosti koja čuva prazne uspomene na tvoj tjelesni prolazak, nego živome tebi, jer ti jesi i ostaješ dovijeka. U svakom našem iskrenom otvaranju srca, ti nam iznova dolaziš.
Na ovom je galilejskom suncu teško biti, a još teže svetu muku trpjeti
Po ispovijedi, pričesti, otvorenosti duha i želji da me preobraziš u vjernog Božjeg i čovječjeg prijatelja, zahvati u moj život tako korjenito, sržno pa preobrazi u meni sve što još smrti pripada, to jest sve što još grijehu robuje! Ako se to ne dogodi, uzaludan će mi biti ovaj put, kako god mi se izvanjski lijepim činio.
Na ovom je galilejskom suncu teško biti, a još teže svetu muku trpjeti. Zato te molim, svojoj muci moju muku dodaj kao zadovoljštinu za grijehe moje i grijehe svega svijeta! Osobito primi muku oko moga spasa i posvećenja! Po obilju praštanja i milosrđa, spomeni me blago svom Nebeskom Ocu!
I sve one duše, koje sam odlaskom tijela ostavio u onim krajevima, ali ih u radostima i bolima svoje duše nosim, primi na dar i učini im svako dobro na spas i posvećenje! Budi volja tvoja! Amen!
Nema života izvan Božje ljubavi
Duh Sveti: Dobro je čovjeku živjeti u miru i mir dati u baštinu bližnjima. Dobro je opraštati da bi stekao i posredovao Božji mir svima. Dobro je biti u Kristu i s njim biti žrtvovan volji Očevoj, a to je ljubav.
Tko odbaci ljubav, osudio je sebe, jer nema života izvan Božje ljubavi. Nema tamo ni čovjeka ni čovječnosti. To znači da nema ni baštine svetih, ni ljudskog dostojanstva, ni zajedništva što bez njega duša ne može iz tjeskobe izići, ni istine, već crv sumnje razara sve osnove odmetnuta uma. Nema ni zaštite od straha svakoga, jer svaki strah je izvan ljubavi.
Jao onima koji ne htjedoše da im Ljubav noge opere!
JHS: Pusti ljudima na volju; neka žive kako im se hoće. Opomeni i ne vraćaj im se više da ih opominješ! Ponudi im ljubav jednom i ne nudi je dvaput! Zazovi mir na njih i, budu li dostojni, sveti mir će sići na njih. A ne budu li dostojni, tvoj mir će se vratiti na te. Otresi i prašinu s nogu gdje te ne prime, da to bude očit znak da svoje srce ne daš zlotvorima i da ne sudjeluješ u zlodjelima njihovim! Jao takvima koji ne htjedoše da im Ljubav noge opere!
Budi baštinik i poslužitelj mira; moga mira što ga svijet ne daje!
Budi gospodar svojih postupaka i u svemu čuvaj dostojanstvo svoga otkupljenog lika!
Primio sam tvoje muke, kako si poželio, i primam te u mir svoj – mir odbačenog i poniženog Pravednika što ga Otac ne ostavlja dovijeka u šatorima grešničkim.
Dolazi dan tvoje utjehe. Već je uslišanje tvojih suza i vapaja srca objavljeno mojim anđelima.
Mir tebi u domovini mojoj gdje nisam imao gdje bih glavu naslonio! Amen.
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Emily Campbell – Unsplash
Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala
