Vodič kroz ikone za početnike

Vodič kroz ikone za početnike

U sva evanđelja utkana je međuigra između vjere i gledanja. Ako vidimo, hoćemo li i povjerovati? Ili prvo moramo vjerovati da bismo vidjeli? Ta je tema u središtu mnogih propovijedanja i biblijskih učenja. Ako smo iskreni prema sebi, većina nas bi jednostavno mogla reći zajedno s onim ocem iz Evanđelja po Marku 9,23: „Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri.“ Kao i kod mnogih drugih pitanja, Sveta Majka Crkva pruža nam pomoć u našim dilemama. U ovom slučaju? Crkva nam nudi svete ikone, možda najveći dar istočnog kršćanstva Tijelu Kristovu.

Crkva nam nudi ikone kako bi nam prikazala Boga kojega ne možemo vidjeti

Prema Katekizmu Katoličke Crkve (2557): „Čovjek prave želje kaže: »Hoću vidjeti Boga.« Žeđ za Bogom gasi se vodom života vječnoga.“ Ljudi vizualno uče i tragaju. Ali, budući da je Bog iznad naših prirodnih sposobnosti opažanja, prvo smo morali dobiti naznake o Njemu preko proroka Starog zavjeta jer „moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.“ (Izl 33,20) Pogani su pravili idole u ljudskim i životinjskim oblicima kako bi prikazivali svoje bogove, ali Izraelcima je to bilo zabranjeno. Kristovo utjelovljenje promijenilo je sve.

Nastojeći da ne govorimo olako, izrazimo se jezikom dvadeset prvog stoljeća. Prije Kristova pojavljivanja na zemlji nikada nismo mogli „snimiti selfie“ s Bogom; međutim, budući da je Isus bio, i jest, i Bog i čovjek, dijelio je našu fizičku stvarnost od krvi i mesa u vremenu i prostoru – Bog (u drugoj Osobi Trojstva, Riječ koja je tijelom postala) se mogao vidjeti. Dakle, ako Ga se moglo vidjeti, mogao se i prikazati. Srećom, naša kršćanska braća iz davnih vremena imala su dobro razvijen osjećaj za sveto i pazila su kako vizualno predstavljaju našeg Gospodina. Zahvaljujući tomu nastale su ikone i ikonografija.

Jesu li ikone idolopoklonstvo?

Ali nisu svi bili spremni prihvatiti ovaj razvoj događaja. Neki su pozivajući se na zabrane iz Starog zavjeta upozoravali na idolopoklonstvo u korištenju ikona. Ta dva suprotstavljena stava dovela su do više od stotinu godina stvarnog nasilja i međusobno suprotstavljenih službenih edikta u Bizantskom Carstvu, pri čemu je mir došao tek nakon žustre teološke rasprave i Drugog nicejskog sabora 787. godine, a kulminirao je „Trijumfom pravoslavlja“ nad ikonoklazmom 843. godine.

Dva glavna teologa koja su branila ikone bili su Sv. Ivan Damašćanski i Teodor Studit. Pokazali su da se ikone štuju, a ne obožavaju, te da se ne štuje materijal (boja, drvo i sl.) od kojeg je ikona napravljena, već sveta osoba koja se prikazuje. Kako kaže Katekizam: „Kršćanska ikonografija slikom ističe evanđeosku poruku što je Sveto pismo prenosi riječju. Slika i riječ razjašnjuju jedna drugu“. (1160) Dok na latinskom Zapadu imamo vitraje i kipove koji nam pomažu da se usredotočimo na Boga, Istok koristi ikone za tu božansku svrhu.

Ikonografija je više od slikarstva – ona ima točno propisane materijale, raspored figura i scena

„Pravila“ o slikanju, izlaganju i štovanju ikona nastala su na kršćanskom istoku. Ikonografi imaju „kanone“ koji ih vode u slikanju – ili „pisanju“ kako to mnogi radije govore – koji pokrivaju sve, od odgovarajućih materijala (preferira se jajčana tempera na dasci) do rasporeda figura i scena. Budući da su ikone prvenstveno djela i predmeti pobožnosti, ikonografija se nikada nije razvila na način na koji se razvijalo zapadno slikarstvo. Ali poput slavne ikone Bogorodice koju sada poznajemo kao Gospu od Neprestane Pomoći, istočnjačka sakralna umjetnost sve se više cijeni na Zapadu. Jedan od vodećih katoličkih umjetnika i učitelja koji ima puno toga za reći o ikonama je David Clayton, čiji se radovi mogu pronaći na New Liturgic Movementu i njegovoj vlastitoj stranici The Way of Beauty. Cilj Claytonovih nastojanja je pomoći znatiželjnicima da razumiju umjetnost i njezin odnos s vjerom.

Oni koji tek upoznaju ikone ne bi se trebali bojati. Evo nekoliko (nadamo se) korisnih savjeta i odgovora na često postavljana pitanja.

Gdje mogu kupiti ikone?

Većina uglednih katoličkih knjižara i trgovina potrepštinama imat će sakralnu umjetnost, uključujući ikone. Prodavaonice istočne katoličke crkve sigurno će ih imati. Imajte na umu da su većina ikona na tržištu reprodukcije ili ispisi. Ručno oslikane ikone koštaju puno više. Originalne ikone mogu se pronaći na mjestima kao što su eBay i Etsy, ali kao i uvijek (posebno s ikonama koje dolaze iz inozemstva) caveat emptor(latinski pravni izraz značenja da kupac sam odgovara za rizik ako kupljena roba ne odgovara njegovim očekivanjima, op. prev.)

Što trebam „napraviti“ sa svojim ikonama?

Prvi korak je da ih blagoslovi svećenik (osim ako niste sigurni da je to već učinjeno). Ikone su sakramentali, baš kao krunice, škapulari itd. Zatim morate razlučiti kako bi se ikona mogla uklopiti u vaš pobožni život. Možete objesiti svjetiljku ili staviti svijeću blizu nje, a možete sastaviti i „kutak ikona“ koji će postati žarište vaše molitve, meditacije i kontemplacije. Obično se ikone ljube, što može značiti i ljubljenje prstiju, a zatim dodirivanje ikone. Nemojte se brinuti o tomu da morate „raditi sve kako treba“. Razmišljajte o ikoni kao o dijelu vašeg razgovora s Bogom. Imajte poštovanja. A možda će vam Bog ili svetac koji vas „gleda“ pomoći u održavanju vaših odluka!

Postoje li različiti stilovi ikona?

Da. Iako postoje parametri koje ikonografi općenito slijede, postoje različite škole ikonografije kao i kulturni izričaji. Na primjer, ikone iz Egipta i Etiopije često prikazuju figure s velikim očima.

Što trebam tražiti u ikoni?

Neka vam Bog govori. Postoji li neki svetac koji vas posebno privlači? Možda će vam ikona pomoći da meditirate o njegovu životu, vrlinama i karizmi. Možda će vas privući određeni stil ili prizor iz života Krista ili Gospe. Ikone nam pomažu da se prilagodimo Bogu, ali one nisu jednake za sve.

Mogu li slikati svoje ikone?

Kao i kod svakog duhovnog pothvata, preporučljivo je dobiti obuku i vodstvo od nekoga tko je iskusan u toj umjetnosti. Zanimanje za ikonopis poraslo je posljednjih godina, a sada postoje mnoge radionice i duhovne obnove o ikonografiji.

Imajući sve ovo na umu, vratimo se našoj uvodnoj temi: Je li vidjeti isto što i vjerovati? Sveti Ivan Damašćanski je napisao: „Ljepota i izgled slika poticaj su za moju molitvu. To je blagdan za moje oči, kao što pogled na prirodu potiče moj duh da dadnem slavu Bogu.“ (KKC 1162) Ako vjerujemo, hoćemo li vidjeti? Katekizam odgovara da za vjernike: „Svete slike [ikone], koje se nalaze u našim crkvama i kućama, imaju zadaću da nam pobuđuju i hrane vjeru u Kristovo otajstvo.“ (1192) Bez obzira na to izaziva li ikona vjeru ili tek ulaskom u vjeru možemo u potpunosti cijeniti duhovne pouke ikona, trebali bismo biti zahvalni za još jedan dar s neba.


Greg Cook – Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Mario L – Cathopic

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!