Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Mt 1,1-16
U lauretanskim litanijama Mariju se trinaest puta naziva kraljicom različitih skupina ljudi, a dva zaziva se konkretno odnose na nešto što je Bog učinio Mariji. Oslobodio ju je istočnoga grijeha te ju je uznio na nebo tijelom i dušom. U današnjem razmatranju bavit ćemo se upravo tim dvama pitanjima, zašto je Marija kraljica te zašto je na nebo uznesena? Oduzima li Marijina kraljevska titula nešto Kristovo ili zapravo potvrđuje Kristovo kraljevanje? Vjerojatno već pretpostavljaš odgovor na ova pitanja, ali ono što te zasigurno zanima jest zašto je to tako. Saznat ćeš samo ako dođeš do kraja teksta. Ugodno ti čitanje!
Uloga kraljice-majke koja poučava mudrosti i ima uvijek važnu savjetodavnu ulogu
Promatrajući Bibliju u kontinuitetu uočit ćemo važnost žene kod prvoga grijeha. Eva je bila zavedena te je prva pala u grijeh, ali ga je isto tako i priznala puno prije nego Adam. U obraćanju zmiji, Bog naviješta potomka ženine utrobe koji će joj satrti glavu (Post 3,15). Iz ovog navještaja vidimo važnost žene, ali još veću važnost potomka koji će doći u nekom određenom vremenu.
U daljnjem razvoju povijesti, David uspostavlja kraljevstvo, a nasljeđuje ga Salomon. Tom razdoblju izraelske povijesti prethodile su neke važne žene, ali Salomon prvi čini nešto novo. Njegova prva zapovijed kao kralja bila je da se postavi prijestolje za njegovu majku, njemu s desne strane (1 Kr 2,19). Znajući kako je Krist više od Salomona (Lk 11,31), onda i njegova majka mora biti uzvišenija od Bat-Šebe koja je bila kraljica-majka. Uloge kraljice-majke ostat će u Izraelu kroz mnoga stoljeća što najbolje vidimo kod proroka Jeremije kada ga Bog šalje kralju, na dvoru još uvijek sjedi kraljica-majka, te se mora i njoj obratiti (Jr 13,18). Također, u knjizi Izreka (Izr 31) kralja Lemuela njegova majka poučava mudrosti, što se zasigurno odnosi na kraljicu-majku koja je na dvoru imala savjetodavnu ulogu.
Kristovo rodoslovlje pokazuje da Marija potječe iz kraljevske loze
U Novom zavjetu sv. Matej započinje svoje evanđelje Kristovim rodoslovljem (Mt 1,1-17). Krist je sin Marijin, a kako potječe iz kraljevske loze, on je kralj Izraela, što automatski Mariju čini kraljicom-majkom. Prilikom poklona mudraca, ne spominje se Josip, nego samo Marija i Isus kojemu se mudraci klanjaju i prinose darove. Prinose mu smirnu, tamjan i zlato, one iste darove koji se spominju prilikom Salomonova krunjenja, a samu krunu mu stavlja majka (Pj 3,6.11). O Mariji kao kraljici piše i evanđelist Luka (Lk 1,32-33), ali Crkva na poseban način prepoznaje sliku Marije u knjizi Otkrivenja (12,1).
Sada kada vidimo kako postoji biblijsko utemeljenje Marijinog kraljevskog naziva, preostaje nam vidjeti kako je to Marija na nebo uznesena dušom i tijelom. Jednako kao i za naziv Kraljica, ne postoji neki dokazni tekst koji će govoriti o Marijinom uznesenju na nebo, ali opet možemo prepoznati u biblijskim tekstovima skrivenu poruku.
Grijeh Adama vraća u prah, a Marija nije okusila grijeha
Kada se Bog obraća Adamu nakon grijeha, obećava mu kako će se vratiti u prašinu upravo zbog počinjenog grijeha (Post 3,19), a znamo kako je Marija bez grijeha, dakle onda nema ni potrebe vraćanja u prašinu, jednako kao što Kristovo tijelo nije vidjelo truleži. Postoji još nekoliko tekstova Staroga zavjeta koje Crkva prepoznaje kao one koji navješćuju Marijino uznesenje (tko želi više: Iz 60,3; Ps 45,10; Izl 20,12; Ps 132,8). Sljedeći tekst pronalazimo kod sv. Pavla kada piše Korinćanima o redu uskrsnuća (1 Kor 15,20-23), zaista oni koji su Kristovi prvi će uskrsnuti, a ako Mariju ne možemo staviti na prvo mjesto, ne možemo nikoga. Također, moramo se ponovno vratiti na onaj isti tekst o ženi zaodjevenoj suncem iz knjige Otkrivenja, jer ona je znak koji se pojavljuje na nebu, ali ne kako bi bila svrha sebi, nego upućuje na Krista (Otk 12,1).
Odmaknuvši se od biblijskog konteksta, moramo pogledati i u tradiciju Crkve što se govori o Marijinom uznesenju. Prvi tko piše o Marijinom uznesenju jest sv. Grgur iz Toursa (+594.), potom sv. Andrija Kretksi, sv. German Carigradski i dr. Papa Sergije I. (+701.) uveo je u liturgijski kalendar blagdan Marijina uznesenja koji se ubrzo slavio na gotovo čitavom Zapadu 15. kolovoza, dok je ova svetkovina već postojala na Istoku. S uvedenim blagdanom nije prestala teološka rasprava, dapače povećala se. Pronalazimo nepoznate autore IX. i X. stoljeća koji se bave ovim pitanjem, a onda raspravu preuzimaju veliki teolozi srednjega vijeka sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski te sv. Bonaventura. Papa Pio XII. 1.11.1950. proglasit će dogmu o Marijinu uznesenju na nebo te će tako potvrditi vjeru Crkve koja je postojala dugi niz stoljeća.
I Pismo i Crkva potvrđuju ime Kraljice na nebo uznesene
Vidjevši što Pismo i Crkva govore o Marijinoj kraljevskoj časti te njezinom uznesenju na nebo, možemo se zapitati što to znači za nas, koju nam poruku šalje? Na prvome mjestu, vidimo ostvarenje Kristova obećanja o tome kako nam ide pripremiti mjesto u domu Očevu (Iv 14,2), a ako smo mi zaslužili mjesto u tome domu, koliko li ga je više zaslužila Marija. Iz njezina primjera i mi učimo kako nismo stvoreni živjeti za ovaj svijet, naša je domovina na nebesima (Fil 3,20). Imamo se pravo nadati nagradi vječnoga života budemo li slijedili Kristov put sve do kraja (Mt 10,22). Ako je Krist kralj, a svake godine slavimo blagdan Krista Kralja, po logici posinjenja, krštenjem postajemo prinčevi i princeze, djeca vječnoga Oca, zar nije to već razlog velikoga slavlja (usp. 2 Pt 2,9)?
Marija nam je dana kao savršen primjer za nasljedovanje jer je zaista bila najvjernija službenica Gospodnja. Zbog svoga Neka mi bude nagrađena je najizvrsnijom nagradom, životom vječnim. Nije lako shvatiti pobožnost prema Mariji, ponekada se zaista čini kao idolopoklonstvo, ali ako želimo učiti i prihvatiti nauk Crkve, vidjet ćemo kako je pobožnost prema Mariji zapravo put prema Kristu. Iskrena marijanska pobožnost uvijek nas dovodi Kristu i uvijek ćemo čuti one Marijine riječi: „Što god vam rekne učinite.“ (Iv 2,5). Po tim riječima, ona će zaista ostati uvijek Majka dobrog savjeta, Djevica premudra jer ne postoji bolji savjet koji nam može netko uputiti.
Ako ljubimo Krista, moramo se zapitati što je toliko privlačno kod Marije da je sveci i Crkva toliko vole
Iz osobnog iskustva znam kako je potrebno mnogo vremena za shvatiti sve ove stvari, ali ako ljubimo Krista toliko da smo spremni odbaciti svaku vrstu idolopoklonstva, moramo se zapitati što je toliko privlačno kod Marije te je Crkva i sveci toliko spominju? Promatrajući svece i njihovu pobožnost prema Mariji, shvatio sam kako su je oni voljeli zato jer ih je uvijek upućivala na Krista. Utjecali su se njezinom zagovoru kako bi bili više Kristovi. Svaka molitva upućena Mariji, vodi nas jedino Kristu, jednako kao što smo vidjeli na svadbi u Kani. Ne treba se bojati Marije, ona će uvijek biti najizvrsniji i najponizniji put ka Kristu. Iskoristimo ove dane do kraja svibnja kako bismo zaista zavoljeli Majku našega Spasitelja. Utječimo se njoj u teškim trenucima kako bi nam pokazala onoga koji je Put, Istina i Život!
Zdravo Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
Kraljice na nebo uznesena, moli za nas!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Petra Zelić
Preostale članke iz niza Imena naše Majke pročitajte ovdje.
