Učitelj naroda, najveći autoritet dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća, sveti Ivan Pavao II. je u pismu o socijalnom nauku Stota godina rekao da najveću štetu pojedincima i društvu čini zanemarivanje činjenice da svatko u sebi nosi ranu istočnog grijeha. Sigurno da oni koji se žele osloboditi autoriteta Objave, a time i crkvenog autoriteta, odbijaju tu činjenicu, ali usprkos tomu, ta činjenica ostaje. Ona se može zvati i drukčije, kao recimo: sklonost nasilju, urođeni egoizam, gramzivost, netrpeljivost prema drukčijem, častohlepljivost i slično, ali uvijek ostaje činjenica da je nešto trulo u dnu svakog ljudskog bića.
Istočni grijeh je izvor svega što ne funkcionira kako treba u pojedincu i u društvu
Sveti Ivan Pavao II., a s njime i svi mi kršćani, držimo da je izričaj istočni grijeh najpodesniji za izraziti ono što ne funkcionira kako treba u pojedincu i društvu. Grijeh nije samo zlo. On je zamršeniji od zla. Možda baš ta nejasnoća izraza grijeh i odražava svu nejasnoću poremećenosti koja je u nama. Grijeh je konfuzija. Zbrka svih stvari u odnosu na nas same, bližnje i Boga. U njemu su poremećene sve razine našeg bića. A istočni je jer izvire (ističe) iz pradavnina. Ne probija sada i ovdje. Izvor mu je u mračnim pradubinama povijesti. U njemu se kovitla demon i čovjek. Sve skupa to je velika tajna. Otajstvo bezakonja. Leglo zmijsko. Zvijer iz bezdana.
Onaj tko prihvaća činjenicu istočnog grijeha u sebi i drugima, u mjeri koliko ga postaje svjestan, mijenja svoj način života. Pazi da drugoga ne slomi. Ne opterećuje ga previše. Ne očekuje od drugih ono što ne mogu dati. Ni sebe ne precjenjuje. Pazi na svoje korake.
Bližnji je ranjen istočnim grijehom, i ja sam ranjen istočnim grijehom. Lijek postoji i nužno ga je upotrebljavati. Lijek je milost Kristova. Milosrđe Očevo. Ljubav Božja. Duh Sveti. Sakramenti. Riječ Božja. Milost Kristova me prosvjetljava da sve dublje uviđam tragične posljedice istočnoga grijeha i još se dublje oslanjam na snagu lijeka. Kap ljubavi Božje dovoljno je moćna da izliječi sve rane, svih ljudi.
Lijek za sve to je milost Kristova
Kristova milost temeljno je dobro pojedinca i društva. Kada ona nestaje, sve se obrušava u tamnu provaliju kaosa. O tome je nužno voditi računa uvijek i svugdje. U svakoj riječi koju upućujem drugima. U svakoj mojoj odluci. Pa i u svakoj molitvi koju upućujem nebeskom Ocu.
Pun sam realne nade. Nade koja me rasvjetljava i podiže. Upućuje na idealni svijet i upozorava na ovaj ranjen istočnim grijehom. Gospodine, daj da progledam!
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Angie Menes – Cathopic
