Sv. Ivan Pavao II.: Ovo su zadaće kršćanske obitelji u suvremenom svijetu

zadaće kršćanske obitelji

Kršćanske obitelji, zasnovane i oživotvorene ljubavlju, jesu zajednice osoba: bračnih drugova, muža i žene, roditelja i djece, rodbine. Prva zadaća obitelji jest vjerno živjeti stvarnost zajedništva u trajnom naporu da se promiče istinita zajednica osoba. Nutarnje počelo, trajna snaga i konačan cilj takvog zadatka jest ljubav. Bez ljubavi obitelj nije zajednica osoba, stoga bez ljubavi obitelj ne može živjeti, rasti niti se usavršavati kao zajednica osoba.

Kršćanske obitelji kolijevka su ljubavi bez koje čovjek ne može živjeti

Ono što sam napisao u enciklici Redemptor hominis, svoju izvornu i povlaštenu primjenu nalazi ponajprije u obitelji kao takvoj. „Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje neshvatljivo biće, život mu je lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne sretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje.“ Ljubav između muža i žene u braku, pa prema tome u širem smislu i ljubav među članovima iste obitelji – između roditelja i djece, između braće i sestara, između rodbine i ukućana – prožeta je i podržavana neprestanim unutrašnjim dinamizmom, koji obitelj vodi uvijek k sve dubljem i intimnijem zajedništvu, što je temelj i duša bračne i obiteljske zajednice.

Bračno zajedništvo kao plod i znak dubokoga ljudskog zahtjeva temelj je kršćanske obitelji

Prvo zajedništvo uspostavlja se i razvija među bračnim drugovima. Snagom saveza bračne ljubavi muž i žena »više nisu dvoje, nego jedno tijelo«. Pozvani su neprestano rasti u svome zajedništvu svagdanjom vjernošću obećanju uzajamnog posvemašnjeg predanja koje pretpostavlja ženidba. To bračno zajedništvo ima svoje korijene u prirodnom dopunjavanju što postoji između muža i žene, a hrani se osobnom spremnošću bračnih drugova da dijele cjelovitost svoga životnog nauma, sve što imaju i što jesu. Stoga je takvo zajedništvo plod i znak dubokoga ljudskog zahtjeva.

No, u Kristu Gospodinu, Bog prihvaća taj zahtjev, potvrđuje ga, pročišćuje i uzdiže privodeći ga sakramentom ženidbe njegovu savršenstvu. Duh Sveti izliven u sakramentalnom slavlju pruža kršćanskim supružnicima dar novoga zajedništva. To zajedništvo ljubavi, je živa i stvarna slika onoga sasvim osobitog jedinstva koje nevidljivu Crkvu čini otajstvenim Kristovim tijelom. Dar je Duha za kršćanske supružnike životno pravilo, a ujedno poticaj da svakodnevno napreduju prema sve bogatijem jedinstvu na svim razinama – tijela, srdaca, umova i volja, duša – objavljujući tako Crkvi i svijetu novo zajedništvo ljubavi darovano Kristovom milošću.

Važnost nerazrješivosti ženidbe

Značajka bračnog zajedništva nije samo njegovo jedinstvo, već i njegova nerazrješivost: »To intimno sjedinjenje kao uzajamno darivanje dviju osoba, a i dobro djece, zahtijevaju punu vjernost bračnih drugova i njihovo nerazdruživo jedinstvo.«

Osnovna je zadaća Crkve da još jednom snažno potvrdi – kao što su to učinili sinodalni oci – nauk o nerazrješivosti ženidbe: onima koji u ove naše dane misle da je teško ili čak nemoguće vezati se za cijeli život s nekom osobom, onima koji su zavedeni određenom kulturom koja odbacuje nerazrješivost ženidbe i čak otvoreno ismijava zalaganje supružnika u vjernosti, valja ponovno naglasiti radosnu poruku konačnosti one bračne ljubavi, koja u Isusu Kristu ima svoj temelj i svoju snagu. Ukorijenjena u potpunom i osobnom daru supružnika i kao zahtjev za dobrom djece, nerazrješivost ženidbe svoju konačnu istinu nalazi u naumu koji je Bog očitovao u svojoj objavi: On hoće i daruje nerazrješivost ženidbe kao plod, znak i zahtjev posvemašnje vjerne ljubavi koju Bog ima prema čovjeku i koju Gospodin Isus očituje prema svojoj Crkvi.

Krist obnavlja prvobitni naum koji je Stvoritelj upisao u srce muža i žene, i u slavljenju sakramenta ženidbe daje »novo srce«: tako supružnici ne samo da mogu nadvladati »tvrdoću srca«, već također mogu, i to nadasve, biti dionicima pune i konačne Kristove ljubavi novoga i vječnoga saveza koja je tijelom postala.

22. studenoga 1981., br. 18-19
Iz Apostolske pobudnice Obiteljska zajednica


Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji
Foto: Jonathan DanielsUnsplash

Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!