Svi smo mi podložni kognitivnim predrasudama koje nam otkivaju ovi primjeri iz Svetog pisma. Albert Moukheiber, klinički psiholog i liječnik kognitivne neuroznanosti, stručnjak je za ljudsko razmišljanje, prosudbe i donošenje odluka. On objašnjava kako se u našim svakodnevnim životima naši umovi „poigravaju“ s nama kad obrađuju i filtriraju signale vanjskog svijeta.
Kao prijatelj koji nam želi dobro, mozak provodi „smanjenje nejasnoća“ – drugim riječima, izabire između različitih mogućnosti koje stvarnost sadrži. Time se gradi globalna vizija svijeta, što je moguće stabilnija i koherentnija.
Pogreške u prosuđivanju – kada su nam umovi prevareni
U većini slučajeva, ovo tumačenje stvarnosti korisno je za naše preživljavanje. Omogućuje nam refleksivne prosudbe koje nam olakšavaju svakodnevni život (na primjer, ako vidimo velike crne oblake na nebu, automatski pomislimo da će vrlo vjerojatno pasti kiša, prije nego da je to mogući znak kraja svijeta te se ne zadržavamo nepotrebno na ovoj vjerojatnosti).
No ovo ponovno oblikovanje stvarnosti također nas dovodi do toga da činimo pogreške u prosuđivanju koje mogu biti štetne za nas i druge. Ova odstupanja u razmišljanju prepoznali su, ranih 1970-ih, psiholozi Daniel Kahneman i Amos Tversky pod pojmom „kognitivne pristranosti“. Ona su sastavni dio našeg razmišljanja i stoga ih je beskorisno pokušavati iskorijeniti.
Međutim, može biti korisno prvo ih prepoznati i razumjeti kako djeluju, kako nas naš mozak ne bi tako lako prevario. Zanimljivo je vidjeti da su te kognitivne pristranosti utjecale i na ljude u Bibliji.
Četiri tipične situacije pristranog razmišljanja
Utvrđene su stotine kognitivnih pristranosti. Pogledajmo četiri tipične situacije u kojima smo skloni obmanjivanju i pogreškama zbog kognitivnih pristranosti.
1. Apostol Petar i pristranost pretjeranog samopouzdanja
Ako počinjete nešto učiti (strani jezik, sport itd.), vjerojatno ste podložni prividnoj pristranosti u znanju ili pretjeranom samopouzdanju. Svako učenje započinje s naletom pouzdanja u naše poznavanje subjekta, dajući nam osjećaj moći.
Ova se pristranost može aktivirati i na početku službe: sjetite se apostola Petra koji je slijedio Krista tri godine. On je precijenio svoju snagu i svoju vjernost kada ga je Krist upozorio na njegovu predstojeću muku, rekavši: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.“ (Mt 26,35)
Nakon trostrukog poricanja, Petar je prošao fazu obeshrabrenja prije nego što je stao na noge. Na kraju ga je Duh Sveti učinio vrlo hrabrim apostolom! Ali prvo je morao proći kroz trenutke sumnje u sebe i poniznosti.
2. Abraham i interpretativna pristranost
Kad se bojite nepoznate situacije i zamišljate najgore, podložni ste kognitivnim pristranostima, uključujući dramatizaciju ili negativnu interpretaciju, etiketiranje osobe ili grupe ili proricanje (kada uvjerite sebe da znate što drugi misle bez razmišljanja o vjerojatnijim alternativama). To se dogodilo Abramu (prije nego što je postao „Abraham“). Glad ga je natjerala da sa suprugom Sarajom ode u Egipat. To je za njega bila nepoznata situacija. Bojao se reakcije Egipćana na Sarajinu veliku ljepotu, i zamišljao je da bi mogao biti ubijen ako otkrije da mu je ona žena. Zato ju je zamolio da se pretvara da mu je sestra.
Sarajina velika ljepota i njezin navodni slobodni status došli su do faraonu, koji ju je uzeo za ženu. (Post 12,15-19) Saznavši istinu ubrzo nakon toga, ljutito je poslao Abrama i Saraju iz Egipta.
Suočen s nepoznatom situacijom, Abram je radije zamišljao najgore, nego razmatrao druge mogućnosti. Njegov strah izazvao je interpretacijske pristranosti koje su imale nesretne posljedice na njegovo donošenje odluka.
3. Prorok Eli i pristranost usidrenja
Kad žurite s donošenjem stava, podložni ste sljedećim pristranostima: pristranost usidrenja (koja se sastoji od usredotočenosti na samo jedan podatak za procjenu određene situacije) ili pristranost o reprezentativnosti (što nas tjera da sudimo o osobi na temelju nekoliko podataka koje smatramo reprezentativnim za tu osobu).
Sam prorok Eli pogriješio je u prosuđivanju temeljenu na jednoj stvari: prizor Ane koja pomiče usne, a da joj se glas ne čuje. Brzo je zaključio da je pijana i doslovno joj je rekao da se otrijezni od vina. (1 Sam 1,12-14)
Ožalošćena Ana objasnila mu je pravo stanje: došla se moliti u Hram i izliti svoje srce Gospodinu. Eli je odmah požalio zbog svoje pogreške te ju je, a da nije ni znao što je došla pitati Gospodina, blagoslovio i uvjerio je da će Bog udovoljiti njezinim molitvama.
4. Poncije Pilat i pristranost društvene komfornosti
Kada donosite odluku u stresnom kontekstu, možete biti podložni društvenoj komfornosti, stavu usvajanja istog ponašanja ili mišljenja kao što je mišljenje grupe koja na vas utječe.
To se dogodilo Ponciju Pilatu kad je morao suditi Kristu pred gomilom ljudi koji su bili ujedinjeni da oslobode Barabu. Kratko prije toga, Poncija Pilata dotakla je Kristova osoba i njegova poruka „istine“. No pritisak grupe bio je tako velik da se odlučio pridružiti mnoštvu i narediti bičevanje, a zatim i Isusovo pogubljenje.
Možda mu je upravo zato što je Pilat „žrtva“ ove dvostruke kognitivne pristranosti društvene komfornosti i kognitivne disonance (stanje krajnje napetosti zbog neslaganja između naših misli i naših postupaka), Krist rekao aludirajući na Heroda: „Onaj tko me preda vama čini veći grijeh.“ (Iv 19,11)
Alienor Strentz – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Cathopic
